Nedovoljno proučene bolesti pčela

26

Češće se u krvi pčela onih zajednica koje se u proljeću slabije razvijaju nalaze razni mikroorganizmi.

Septikemija pčela

Ustanovljeno je više vrsta bakterija a i rikecije (mikroorganizmi između bakterija i virusa). Često ove uzročnike u krvi nalazimo istovremeno kod nekih drugih bolesti pčela (nozemoze, grinjavosti, paralize i dr.). Krv tako bolesnih pčela poprima mliječnu boju. Ovi uzročnici ne ulaze u tijelo pčele putem hrane, već putem dišnog sustava. Uzročnike možemo u nekim slučajevima naći i u pčelinjim zajednicama u kojima ne opažamo neke znakove bolesti. U istoj pčelinjoj zajednici možemo istovremeno naći i više vrsta uzročnika. Na neke od tih bakterija djeluju antibiotici, dok su neke vrste protiv njih otporne. Ova je bolest još nedovoljno proučena, i nije nam dovoljno poznata uloga tih bakterija u njezinu nastanku.

Začep crijeva peludom

Ova se bolest javlja u mladih (kućnih) pčela koje radi proizvodnje mliječi uzimaju velike količine peluda. Ako kućne pčele bilo s kojeg razloga nemaju dovoljno vode (nepovoljne vremenske prilike, nedostatak sabiračica zbog bolesti npr. nozemoze), sadržaj crijeva stvrdne se i nastane začep. Bolesne pčele imaju povećan zadak, izlaze iz košnice, padaju pred njom na tlo i tu se dršćući i nemirno kreću. Često pčele pred košnicom ugibaju u velikom broju. Začep crijeva javlja se najčešće u proljeću, posebno u svibnju, pa neki tu bolest i nazivaju svibanjskom bolesti.

Teško bolesne pčele ne možemo izliječiti, ali možemo spriječiti oboljenje novih i prekinuti bolest u zajednici. Dajemo li pčelama tekućine, crijevni će se sadržaj smekšati, i spriječit ćemo da ne otvrdne. Pčele ćemo hraniti rijetkom toplom otopinom meda ili šećera (dva dijela vode i jedan dio šećera). U vrijeme suše treba pčelama urediti posebna napajališta.

Bolesti matice

I matica može oboljeti kao i ostali članovi pčelinje zajednice. Ali, matica dugo živi, pa se njezine bolesti mogu bolje razviti, zatim matica ima razvijene spolne organe koji, jer su u veoma jakoj funkciji, podliježu češćim poremetnjama. Matica obolijeva od istih zaraznih i nametničkih bolesti od kojih i radilica; od tih bolesti veće značenje imaju nozemoza i grinjavost. Nozemozna matica živi kratko (tek nekoliko mjeseci). Zaražena matica predstavlja posebnu opasnost za zajednicu, jer ona balega u košnici, pa trajno raznosi uzročnike bolesti.

Najčešće su bolesti spolnog organa. Začepljenje jajovoda javlja se katkad u mladih matica pošto su se parile s trutom. Sluzava masa, koju trut prilikom parenja predaje matici, može zaostati u jajovodu, tamo otvrdne i priječi prolaz jaja. Začepljenje spolnog otvora može nastati zbog skupljanja i otvrdnuća izmetina u prostoru pred spolnim otvorom ili zbog zaostajanja muškog spolnog organa iza parenja. U oba slučaja moguće je spretnim zahvatom ukloniti čep.

Melanoza jajnika uzrokovana je plijesni Melanosella mors apis koja se naseli u stanicama jajnih cjevčica. Na tim mjestima propada tkivo. Zbog stvaranja melanina jajnici imaju smeđecrn izgled. Matica prestaje nositi jaja i valja je zamijeniti.

Neoplođena jaja može nositi mlada matica koja se nije uspjela pariti s trutom, nadalje stara matica koja je istrošila zalihu muških spolnih stanica i matica kojoj ugibaju muške spolne stanice u sjemenskoj kesici zbog njezine povrede ili poremetnje u njezinoj funkciji (npr. iza ohlađenja matice). Cešće se javljaju promjene u građi spolnog organa i novotvorine na njemu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.