Pčelinje zajednice za izgradnju sekcija

160

Samo se po sebi razumije da za ovaj način proizvodnje meda moramo imati vrlo jake pčelinje zajednice.

Pomoću 2 matice one se mogu do glavne paše brzo razviti. Na početku glavne paše ukloni se starija matica i pčele se pomoću novinskog papira spoje s drugom pčelinjom zajednicom. Polumedište se stavi iznad dvostrukog plodišta LR košnice sa po 10 okvira njene mjere. (Po istom principu, uz malu preinaku, ovaj se način može primijeniti i za druge tipove košnica.)

Jake pčelinje zajednice mogu do početka glavne paše zapremati i treće plodište LR košnice sa oko 240—250 dm2 saća. Zato se, kad se stavljaju polumedišta sa sekcijama, mora treće plodište ukloniti i dodati nekoj drugoj pčelinjoj zajednici određenoj za proizvodnju meda za vrcanje, ali bez pčela.

Neki američki pčelari preporučuju da se na početku glavnih paša u proljeću kad je i sezona rojenja, postave po 2 polumedišta sa sekcijama, i to jedno privremeno između dva plodišta, a drugo iznad gornjeg plodišta, kako bi se izbjegla tjeskoba u plodištu. Nakon nekoliko dana — što zavisi o jačini paše — polumedište, koje se nalazi između dva plodišta, postavi se iznad onog koje je već ranije bilo postavljeno.

Na boljim i dužim pašama, čim se vidi da je prvo polumedište zauzeto pčelama, potrebno je staviti i drugo iznad prvog. Kad je i drugo polumedište izgrađeno i napunjeno, a paša još traje, postavi se i treće, i to ispod pređašnjih. Pri tom se prvo najpunije stavi iznad ostalih.

Kad su sekcije dobro izgrađene, napunjene i poklopljene s obje strane po čitavoj širini, treba ih vaditi iz polumedišta, jer ako bismo takve sekcije predugo držali u polumedištima, onda bi bijela boja finih voštanih poklopaca od mnogog hodanja pčela prelazila povremeno u prljavosmeđu, što nije lijepog izgleda. Pčele se pri tom ne smiju grubo ometati, nego po mogućnosti pomoću bježalice ili na drugi način ukloniti izvan polumedišta. U svakom slučaju potrebno je košnice, određene za proizvodnju meda u saću, zaštititi od prevelike sunčane pripeke.

Za proizvodnju meda u saću u obzir dolaze krajevi u kojima su glavne paše od kadulje, vrijeska i bijelog bosiljka, tj. paše koje dugo traju i koje daju med koji se brzo ne kristalizira. Boja meda nekih mješovitih paša nešto je tamnija, pa se smanjuje i kvaliteta takvog meda u saću. Naročito se ne preporučuje proizvodnja meda u saću od paše koje daju tamne vrste meda, jer je takav med neugledan za tržište, i kupci ga baš ne kupuju rado kao svijetle vrste meda. Ni bagremova paša nije podesna za tu svrhu jer, iako daje fin proziran med, zbog kratkoće cvatnje često bi se dobile nedograđene sekcije, pa bi svrha bila promašena.

Prilikom vađenja sekcija iz košnica mora se strogo paziti da se nježni voštani poklopci na sekcijama ne ozlijede. Na svaku i najmanju pukotinu ili ozljedu med curi čime se prljaju ostale sekcije, što sve estetski umanjuje vrijednost takve proizvodnje.

I čišćenje propolisa sa sekcija mora se brižljivo obaviti jer mnogi kupci, koji ne poznaju i ne znaju šta je propolis, njegove ostatke na sekcijama smatraju nekom prljavštinom. Prilikom svih spomenutih radova pčelar mora imati čiste ruke i odijelo kako bi se izbjeglo onečišćavanje sekcija, jer bi se svaki trag nečistih ruku poznao na sekcijama. Osim toga, kad bi kupci vidjeli pčelara nečistih ruku i u nečistom odijelu, izgubili bi svaku želju da od njega ponovo kupuju med ili neke pčelinje proizvode.

Amerikanci, glavni proizvođači meda u sekcijama ili meda u saću uopće, umataju sekcije u celofan. Neki od njih imaju i svoje natpise jer tamo vlada velika konkurencija na tržištu. Radi toga se svi natječu kako i na koji način da svaki sebi pribavi što veći broj kupaca i potrošača meda u saću.

Med u saću, umotan u celofan, potpuno je zaštićen od svakog onečišćenja. Umotane sekcije slažu se u jake kutije od dvostruke valovite ljepenke po 12—24 komada u svaku. Ako se roba otprema na udaljena tržišta, spomenute kutije stavljaju se u sandučiće napravljene od tanjih letvica. A da bi zaštita bila još sigurnija, dodaje se i slama između letava i papirne kutije. Težina takve pune kutije od letava ne bi smjela biti veća od 50 kg. Preostaje još da se na gornji dio stavi natpis velikim slovima: Ne bacaj, lomljivo, i ne drži na suncu.

Budući da naši pčelari nemaju neku značajnu pčelarsku praksu, to smo se prilikom sastavljanja ovih uputa držali američke prakse, najveće i najuspješnije.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.