Označavanje ovaca i koza

Duga je povijest označavanja životinja, a u prošlosti je to najčešće bila briga samih uzgajivača koji su željeli prepoznatljivim oznakama označiti, „zaštititi“, prepoznati i razlikovati vlastitu stoku.

U prošlosti su ovce i koze često označavane bušenjem ili zarezivanjem uha s pomoću specijalnih kliješta, škara, noževa ili užarenim željeznim predmetima. Međutim, radi dobrobiti i iz estetskih razloga, taj način označavanja više se ne koristi. Danas je u većini država označavanje zakonska procedura i obveza. U Hrvatskoj označavanje malih preživača obavljaju posjednici, ovlaštene veterinarske organizacije ili Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu (HAPIH). Posjednici ili uzgajivači koji samostalno žele označavati svoje životinje za to moraju biti osposobljeni i dobiti potvrdu o završenoj edukaciji. Radi vođenja potrebne evidencije, provedbe uzgojno-selekcijskog rada te prometa živih grla, važno je pravilno i odgovarajuće označavanje mladunčadi, ali i svih grla u stadu.

Označavanje životinja treba biti trajno i što je moguće manje bolno i štetno, a brojevi (oznake) jasni i lako čitljivi. U Hrvatskoj se koze označava sukladno Pravilniku o provođenju obveznog označavanja i registracije ovaca i koza (NN 111/2007.) prema kojemu sve ovce i koze moraju istovremeno biti označene dvama sredstvima (načinima) označavanja. Životni broj ovce/ koze sastoji se od 9 znamenaka od kojih je prva kontrolna, a dobije se po zadanoj formuli i osigurava neponovljivost životnog broja. Važno je da janje/jare nakon partusa bude što prije označeno (dobije broj), jer ga je tada lakše povezivati s roditeljima (ili barem s majkom).

Ta prva oznaka najčešće je privremena i najčešće se stavlja mladunčetu oko vrata u obliku privjeska ili broja napisanog na slabini. Najjednostavniji je način takvog označavanja da se plastična ili metalna markice s utisnutim brojem stavlja na remenčić ili vrpcu, a zatim
mladunčetu oko vrata. Remen ne smije biti previše zategnut da se mladunče ne bi ugušilo, niti pre labav da ne bi pao te se oznaka izgubila. Pojedini uzgajivači mladunčad neposredno nakon partusa označavaju ispisom broja na slabinama ili leđima nekom trajnijom i teže izbrisivom bojom. Sustavom (slično ostalim članicama EU) je predviđeno dvostruko označavanje svakog grla i to ušnom markicom na kojoj se nalazi Jedinstveni životni broj grla i bolus elektronskim transponderom koji je identične oznake onoj na ušnoj markici.

Za trajno označavanje janjadi/jaradi najsigurnijim se drži tetoviranje kada se broj utisne u ušnu školjku ili s unutarnje strane repa. Utiskivanje broja tetovirnim kliještama u uho osobito je pogodno za životinje nepigmentiranih i dugih ušiju, dok se za označavanje grla
pigmentiranih ušiju preporučuje uporaba crvene umjesto crne paste. Označavanje je grla ušnim markicama jeftino, brzo, jednostavno i brojevi su lako čitljivi. Problem je u tome što se nerijetko dogodi da markica ispadne, a u pašnih grla može doći i do rasijecanja uha, što je životinji bolno, a i ružno izgleda. Prvo se životinje označi ušnim markicama koje se stavljaju u desno uho, a uzgojno valjana grla se označi i tetoviranjem u lijevo uho. Međutim, označavanje je ovaca i koza ušnim markicama često nepouzdano budući da markice mogu ispasti ili se slomiti, brojevi mogu postati slabo ili potpuno nečitljivi, što često dovodi do pogrešaka pri identifikaciji.