Rogač, ljekovito mediteransko drvo

2275

Vazdazeleno drvo, rasprostranjeno u Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj, Italiji, Alžiru, Tunisu i drugim mediteranskim zemljama.

Izvor: Wikipedia

Kod nas uspijeva u zoni hrasta crnike u južnom i srednjem dijelu Dalmacije, a uzgaja se na Visu, Hvaru, Šolti, Korčuli i u okolici Dubrovnika. Otok Šolta je posebno poznat po rogaču gdje postoji i mjesto imena Rogač. Stablo dostiže visinu osam do deset metara, guste je i razgranate krošnje. Deblo stoljetnih primjeraka može doseći opseg i tri metra. Kora debla u mladosti je glatka, tanka i pepeljaste boje, a kasnije hrapava, crvenkasta ili siva.

Drvo rogača je velike gustoće, uteže se srednje, na pritisak je čvrsto, a lako se cijepa i dobro polira. Drvo se doduše rijetko upotrebljava u stolarstvu jer je srž često trula. Listovi su parno perasti, sastavljeni od tri do pet pari kožastih, široko jajolikih, tamnozelenih i sjajnih listića cijela ruba. Cvjetovi su dvospolni ili jednospolni, tamni, izbijaju postrance iz grana i tanjih dijelova debla, u grozdastim cvatovima. Čaška je kratka, a vjenčića nema. Muški cvijet sastavljen je iz plodišta lećastog oblika iz kojeg izlazi pet prašnika raspoređenih u obliku krune, sa po jednim kratkim pestićem crvenkasto narančaste boje. Cvatnja počinje u kolovozu dok još nisu obrani plodovi tekuće godine, a završava tek krajem studenog.

Plod je mahuna, duga do 20 cm, a široka do 3 cm, mesnata i slatka, tamnosmeđe boje, više ili manje povijena u luk. Sjemenke su tamno smeđe, sjajne, sitne, tvrde i eliptične. Plodovi rogača jedu se sirovi i melju u brašno koje se, u smjesi sa pšeničnim, iskorištava za kruh. Također se prerađuju u alkohol i močilo za duhan. Iz sjemenki se dobiva lijepak manogalaktan, koji zbog svoje želatinoznosti ima široku uporabu (sirarstvo, slatkiši, kozmetički proizvodi, kožarstvo, farmaceutika i sl.).

Plod rogača sadrži i do 60 % šećera, točnije 13 % jednostavnih šećera (fruktoza, maltoza i glukoza), 20 % saharoze, 2-3 % pektina, 4 % bjelančevina, 3 % sluznih polisaharida i 35 % škroba. Od mineralnih tvari sadrži 36 % kalcija, 24 % kalija, 29 % bakra, a od vitamina najviše ima riboflavina (28 %).

Rogač ima mali udio masti, ne sadrži kofein i teobromin, te rijetko djeluje kao alergen. Studija provedena na zdravim dobrovoljcima potvrdila je učinak polifenola i netopivih vlakana rogača na sniženje razine lipida u krvi. Konzumiranjem 15 grama rogača dnevno u razdoblju od 4 tjedna zabilježeno je sniženje od 7.1 % ukupnog kolesterola i 10.6 % LDL kolesterola (loš kolesterol). Zanimljivo je i otkriće antidijaroičkog učinka rogača u dječjoj praksi. Španjolski liječnik Ramos zapazio je 1941. godine da su u Španjolskoj gladna djeca koja su se hranila rogačem rjeđe imala probavne tegobe od ostale djece. To ga je potaklo da u dječju praksu uvede rogač u slučajevima proljeva, enteritisa i dispepsije.

Rogač traži toplije položaje uz morsku obalu, a osjetljiv je na niske temperature i oštre hladne vjetrove. Ono što gotovo sigurno niste znali o rogaču jest da mjerna jedinica karat dolazi upravo od rogača, točnije njegovog grčkog naziva (keration). Naime, sjeme rogača bez obzira na veličinu i uvjete čuvanja uvijek ima jednaku masu od 0,18 grama. Jedna sjemenka rogača jednaka je jednom karatu zlata.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.