Kičica liječi bolesti želuca i crijeva

Kičicu su još u antici cijenili Hipokrit, Dioskurid i Plinije i koristili je za liječenje bolesti želuca i slabosti organizma. U Ebersovom papirusu napisanom 1550. pr. n. e. u Tebi, između ostalog ljekovitog bilja spominje se i kičica. Rimljani su je nazivali „fel terrae“ – žuč zemlje – zbog njenog gorkog okusa.

Kičica je jednogodišnja je ili dvogodišnja zeljasta biljka sa cvjetovima ružičaste boje koji se otvaraju samo na najjačem suncu. Iz svijetlog valjkastog korijena izraste 10 do 50 cm visoka četverobridasta biljka čiji listovi su duguljasti, nasuprotni, jajastog i suličastog oblika s uzdužnim žilama.

Raste na livadama brdskog i planinskog pojasa, rubovima šuma, suhim travnjacima i kamenjarskim pašnjacima. Od lipnja do rujna sakupljaju se cijele biljke. Biljka se odreže iznad prizemne rozete i veže u snopiće te se objesi u zračnom prostoru da se dobro posuši. Vrijeme cvatnje je u mjesecu lipnju i srpnju.

Glavni sastojci su gorki glikozidi, amarogencin i genciopikrin koji spadaju u grupu gorkih tvari. Nalaze se uglavnom u cvjetovima i stabljici pa se zato lisne rozete niti ne beru. Sadrži i eterična ulja, stearin, vosak, gumu, šećer, željezo i natrij.

Povoljno djeluje u liječenju bolesti želuca i crijeva –dispepsije nervoznog želuca, potiče žlijezde na izlučivanje želučanog soka kod čira na želucu i dvanaesniku, kod pomanjkanja želučanog soka ili hipoaciditeta želučane kiseline, kod čestih podrigivanja, podražuje peristaltiku crijeva, otklanja katar crijeva, uništava nametnike u crijevima. Pomaže kod raznih nadimanja, proljeva, zatvora, hemoroida; kod visoke temperature i glavobolje; kod slabokrvnosti i groznice; pomaže u detoksikaciji organizma; kod kožnih i ženskih bolesti; bolesti bubrega (kod pročišćavanja bubrega i mjehura, raznih infekcija bakterijama); nervoze, napetosti, histerije, potištenosti; dijabetesa (pije se čaj od kičice i pelina dulje vrijeme); kod anoreksije.

Čaj: Učinak je bolji ako se priredi hladan. Do vrha punu žličicu narezane kičice prelije se s ¼ hladne vode. Ostavi se šest do deset sati odstajati, a povremeno se promiješa. rocijedi se i ugrije tek toliko da se može popiti.

Tinktura: 200 grama kičice moči se u 1 litru 70 postotnog alkohola tridesetak dana. Nakon toga tinktura se procijedi. Uzima se tri puta na dan po 20 do 30 kapi s malo vode ili soka. Kod jakih bolova uzima se tri puta po pedesetak kapi. Ako je tinktura rađena s rakijom uzima se tri puta po dvadesetak kapi, s čajem ili vodom.

Vino: 30 g metvice, 30 g kičice i jedan cijeli limun (narezan zajedno s korom) prelije se s litrom blagog bijelog vina. Mješavina se pusti odstajati desetak dana, zatim se procijedi i spremi u boce. Čaša tog ljekovitog vina uzeta po potrebi ili redovito prije glavnih obroka jača tijelo, potiče tek, pospješuje probavu, smiruje žuč.

Napitak za liječenje želučanih tegoba: 150 g kičice, 100 g korijena od rabarbare, 100 g ploda borovnice, 50 g stolisnika, 30 korijena iđirota, 20 g pelina. Dijelovi korijena biljaka se dobro usitne, a plodovi borovnice zgnječe. Biljna mješavina stavi se u bocu od 5 l, u nju se nalije 2,5 l 90 postotnog alkohola i to se ostavi odstajati dva dana. Posebno se pripremi šećerna otopina, u 1,5 l vode prokuha se 1 kg šećera. Kad se prokuhana šećerna otopina razbistri, ulije se u biljnu mješavinu s alkoholom i dobro protrese. Dobro zatvorena boca stavi se na neko toplo mjesto oko četiri tjedna, ali se svakodnevno mora protresti barem dva do tri puta. Poslije četiri tjedna sadržaj boce se procijedi te se tako dobiveni pripravak stavlja u boce. Uzima se po jedna čašica napitka dnevno prije ručka ili večere.

Primijenjuje se i u liječenju životinja, posebice kod začepljenosti ili proljeva. Čajni uvarak upotrebljava se za čišćenje rana, a na oboljelo mjesto stavlja se od istog uvarka i oblog. Čajna mješavina kičice, pelina i srčanika daje se konjima, kravama i ovcama kad slabo uzimaju hranu ili kod prevelike mršavosti i slabosti organizma.