Zečja kiselica je odličan diuretik

455

O ljekovitosti biljke pisao je još Plinije koji je spominje kao lijek za liječenje želuca, ali i groznice. U Engleskoj su je kultivirali u 16. stoljeću kao povrće, a engleski kroničar John Evelyn uvrstio ju je u popis biljaka posebno prikladnih za pripravu raznih jela.

Posebno je cijenjena u Irskoj, njezin trodijelni list nalazi se i na irskom grbu. Trajnica je, po svom izgledu slična djetelini, nježne je građe, visoka do 15 cm. Ima razgranjen, člankovit i horizontalan podanak prekriven kratkim ljuskavim listićima. Listovi su joj trodijelni, slični listovima djeteline, nalaze se na dugim, tankim i sočnim peteljkama koje se granaju od podanka.

Osjetljivi su na vanjske podražaje te se mogu sklapati i rastavljati. Cvjetovi zečje kiselice su od bijele do ljubičaste boje, dok je plod više sjemeni tobolac koji na dodir izbacuje sjemenke. U našoj flori zastupljena su još dva pripadnika roda Oxalis, koja za razliku od zečje kiselice imaju žute cvjetove. Rastu većinom kao korovi po poljima i vrtovima. To su kozji papak- Oxalis corniculata L. i žuta zečja kiselica Oxalis stricta L.

Cvate od mjeseca travnja do svibnja, bez naročitog je mirisa, ali kiselog je okusa. Raste na sjenovitim i vlažnim mjestima, parkovima, na livadama, rubovima šuma, potoka i rijeka, trulim panjevima… Sadrži oksalne kiseline, kalcijum oksalata, jabučnu i jantarovu kiselinu, sluz, vitamin C, karotin…

Biljku ne treba sušiti, već koristiti u svježem obliku i u cvatu. Listovi su posebno ukusna hrana. Koristi se za liječenje niza bolesti, poput problema sa mokrenjem, nakupljene tekućine u tijelu, bolesti prostate, bolesti jetre, bolesti mjehura, infekcije mokraćnih kanala.

Njome se isto tako „čisti krv“,
– regulira probava (hladni čaj od zečje kiselice potiče apetit, pospješuje i regulira neurednu probavu te pomaže kod žgaravice),
– želudac (svježi sok od listova pomaže kod bolesti želuca i čira na želucu, a pomaže i u ranoj fazi raka želuca),
– crijeva (topli čaj pomaže kod glista),
– jetra (hladni čaj potiče bolji rad jetre i potiče izlučivanje žuči, a pomaže i kod žučnih kamenaca, upale žučnog mjehura i upale žučnih kanala. Topli čaj pomaže kod bolesti jetre i žutice),
– živci (kod drhtanja i Parkinsonove bolesti narodna medicina preporučuje uzimanje svježeg soka od listova biljke umiješanog u čaj od stolisnika),
– koža (kao oblog, topli čaj pomaže kod pojave ekcema, lišajeva, upale kože, gnojnih čireva).

Čaj: uzima se jedna čajna žlica svježe ubrane biljke, koja se prelije sa 2 dl vruće vode. Poklopi se i pusti se odstajati petnaestak minuta, poslije toga se čaj procijedi. Pije se jedna do tri šalice čaja dnevno. Biljka se koristi i za pripravu raznih jela ( umaka, kao dodatak salati, varivu, juhi, jelima od jaja ..) Na Kavkazu se od nje priprema osvježavajući napitak za gašenje žeđi. Sviježi sok biljke otklanja mrlje na lanenoj odjeći.

Kontraindikacije: ako se jede u većim količinama oštećuju se bubrezi i izaziva krvave proljeve. Reumatičari te osobe oboljele od gihta, bubrežnih bolesti te kod pojave hiperaciditeta, ne smiju je uzimati ni u kom obliku. Biljke koje sadrže oksalnu kiselinu ne preporučuju se reumatičarima i osobama sklonim stvaranju kamenaca.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.