Lov na medvjeda

2137

Po svojim biološkim osobinama medvjed ima značajno mjesto u svijesti ljudi i postoji veliki međunarodni interes za očuvanje te vrste.

Izvor: Wikipedia
Izvor: Wikipedia

Zbog toga je u Hrvatskoj osnovan tim stručnjaka koji su sačinili generalni plan gospodarenja medvjeđom populacijom iz kojeg proizlaze i godišnji planovi. Plan gospodarenja medvjedom podložan je periodičnim revizijama, što znači da jedno utvrđeno brojno stanje, utvrđeni prirast i kvota odstrjela, nisu fiksni nego se mijenjaju prema utvrđenom broju divljači za svaku godinu. Sadašnja rasprostranjenost medvjeda u Hrvatskoj iznosi više od 10 000 kvadratnih km, a procijenjeno brojno stanje oko 1 000 grla.

Lovna sezona na medvjeda traje od 16. listopada do 31. prosinca te od 1. veljače do 31. ožujka. Od osnovnih značajki treba znati da je medvjed najveći kopneni mesožder među zvijerima u Hrvatskoj. Odrasle ženke imaju prosječno 100 kg, mužjaci 150 kg, no pojedina grla mogu doseći u dobroj godini i do 300 kg. Tijelo mu je pokriveno gustom poddlakom i dugom dlakom. Ljetna je poddlaka dosta rjeđa od zimske. Boja dlake pretežno je smeđa, na hrptu tamnija, pa i crna. Vršci dugih dlaka mogu biti na krajevima pomalo rascijepljeni i svjetlije boje.

Medvjed hoda i tlo dotiče cijelim tabanom (inohodač), tako da mu je trag sličan ljudskom tragu u papučama. Širina prednje medvjeđe šape uvijek nam pokazuje starost i trofejnu vrijednost medvjeda. Ako trag prelazi 14 cm u širinu, smatra se da se radi o vrlo jakom i zrelom medvjedu. Izmjerene su širine traga i do 18 cm. Medvjed je svejed – mesojed, ali i biljojed. Oko 95 posto svojih hranidbenih zahtjeva zadovoljava biljnom hranom. Zimu provede spavajući u brlogu, a da ništa ne jede i ne pije. Prije samog brloženja prestaje se hraniti kako bi mu se očistila crijeva. U brlogu provodi, ovisno o zimskom periodu, vrijeme od kraja studenog do, za muška grla, početka veljače, odnosno do travnja ako su u pitanju ženke s mladima.

Parenje medvjeda počinje krajem svibnja i traje do polovice srpnja. Mužjaci tada prelaze velike udaljenosti i obično dolazi do borbe kad se kod ženke spremne za parenje sretnu dva mužjaka. U Hrvatskoj se medvjedica pari svake druge godine, za razliku od sjevernih krajeva Europe, gdje se pari svake treće godine. U jednoj sezoni ženka se može pariti s više mužjaka, tako da medvjedići koje izleže (1-4) često imaju različitog oca. Prema D. Majnariću, prosječno medvjedica vodi pred brloženje 2,2 mlada svake druge godine, pa prema tome prosječni godišnji prirast iznosio bi oko 22 posto kod spolno zrelih medvjedica za razliku od propisanog prirasta 10 – 15 posto.

Stanište medvjeda nalazi se u većem dijelu na području visokoga krša. Prema zadanom cilju gospodarenja medvjedom u Hrvatskoj po pitanju staništa medvjeda imamo četiri zone. Prva, najvažnija zona su mjesta gdje medvjed stalno obitava, gdje ima sve uvjete za normalan opstanak i razvoj i gdje je poželjna gospodarska vrsta (9 tisuća km2). U drugu zonu spadaju oni dijelovi areala medvjeda gdje ima sve uvjete za opstanak i gdje je medvjed privremeno prisutan i po- željan (tisuću km2). U trećoj su zoni staništa u kojima je medvjed povremeno prisutan i nepoželjan, a to su kod nas priobalna područja. Konačno, u četvrtu zonu svrstavamo nacionalne parkove, gdje je medvjed prisutan, ali se ne lovi.

Prihrana medvjeda obavlja se radi zadržavanja medvjeda u određenom dijelu lovišta kako bi se smanjila mogućnost njegova približavanja naseljima te radi sprečavanja šteta na poljoprivrednim zemljištima. S prihranjivanjem se omogućuje i praćenje i motrenje medvjeda s čeka kao i zdravstveni tretman. Praćenjem prirasta i brojnog stanja medvjeda na mjestima prihrane može se kontrolirati i plan odstrjela. Na njima se također može organizirati ekološki foto-turizam. Godišnje se planira oko 120 dana prihrane medvjeda. Maksimalno po jednom grlu medvjeda može se godišnje izložiti 300 kg zrnate hrane, te oko 300 kg sočne hrane godišnje. Od mesne hrane medvjed prvenstveno koristi lešine uginulih životinja. Najbolja mesna hrana za prihranu medvjeda je magarac, pa onda konj i govedo. U nedostatku takve hrane mogu se davati klaonički konfiskati. Po jednom grlu dozvoljeno je izložiti maksimalno 400 kg mesne hrane godišnje.

Medvjeda se lovi pojedinačnim lovom – dočekom sa zatvorenih čeka u sumraku i noću za vrijeme mjesečine. Lovi se puškom risanicom najmanje kinetičke energije 3 500 J i težinom zrna minimalno 11,5 grama. Čeke moraju gledati prema zapadu, tako da izlazeći mjesec osvjetljava čeku sa stražnje strane. Takve čeke moraju biti dobro zvučni i toplinski izolirane jer se medvjed lovi u hladnijem dijelu godine. Pregled sa čeke mora biti dobar kao i sav komfor u čeki.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.