Karas, riba koja nestaje

4689

Unošenjem alohtonih vrsta riba, kao što su babuška prije svega, ali i američki somić, sunčarica i pastrvski grgeč, u mnogim našim vodama domaće ribe dovedene su u opasnost.

Mnoge od njih su došljaci posve istisnuli iz voda. Tome su pridonijeli i razni zahvati na prirodnim staništima. Kanaliziranjem i »uređivanjem« rijeka, nestala su pogodna okružja i mnoge autohtone vrste jednostavno su – nestale. To se dogodio i s karasom, zlatnim karasom, kako ga još zovu. Latinskim imenom Carassius carassius, gotovo je potpuno nestao iz mnogih naših voda u kojima ga, primjerice, još prije dvadesetak godina uopće nije bio problem naći i uloviti. Ipak, još se može naći u nekim zatvorenim vodama, starim tokovima, mrtvicama, jezerima i ribnjacima. Primjerice, prije tridesetak godina karas je bio uobičajeni stanovnik rijeke Česme.

Lako ga je bilo pronaći u virovima starih mlinova uz Plavničku i Bjelovacku, u jezeru Pulman ili ribnjaku u Brezovcu. Na žalost, unošenjem babuške, regulacijom rijeke Česme i zatrpavanjem ili preuređenjem navedenih mrtvica nestao je i karas iz ovih voda. Iako je sličan babuški, razlikuje se svojim krasnim zlatnožutim, tamnim, plosnatim i širokim tijelom. Dok su mu leđa i bokovi tamniji, trbuh je svjetliji, često zlatnožut. Ne zovu ga bez razloga u nekim dijelovima bilogorskoga kraja i »cekinom«. Tijelo mu je puno ljuskica, pa pomalo sliči i šaranu ljuskašu. Mrijesti se u travnju i svibnju. U prosjeku ne naraste velik. Tek 10 do 15 dag, iako maksimalno može narasti i preko dva kilograma. Raste sporo. Riječ je o vrlo otpornoj ribi koja može preživjeti u vodama s manjom koncentracijom kisika. No, na žalost, ni to joj nije pomoglo.

Srećom, karasa još ima u nekim našim vodama. Njime se još mogu pohvaliti ribiči bjelovarske Česme u svome sportskom ribnjaku u Tomašu. Ondje su ribiči donijeli i odluku da se svaki ulovljeni primjerak obavezno mora vratiti natrag u ribnjak, što, srećom, ribiči i čine. Karasa još ima u rijeci Mrežnici, jezeru Bajer, a lovljen je posljednjih godina u ribnjaku Kerestinec i šljunčari Tržok. Najveći hrvatski primjerci, u posljednjih 15 godina, ulovljeni su u jezeru Bajer i rijeci Mrežnici.

Zlatko Polić u Bajeru je 2004. ulovio karasa teškog 1,24 kg, a Željko Puljar 2001. u Mrežnici komad od 1,23 kg. Svjetski naj karasi ulovljeni su u Litvi (3,35 kg), Mađarskoj (2,70 kg), Češkoj (3,30 kg). Najbolja su godišnja doba za ribolov karasa ljeto i jesen. Hrani se ličinkama, crvima i biljnom truleži. Dosta ga je teško uloviti, pa je s obzirom na to karas pravi sportski izazov. Budući da nije zaštićen lovostajem, uvjet je da poslije ulova i slikanja sve karase vratite natrag u vodu.

Za ribolov karasa treba koristiti laki pribor. S obzirom da se lovi »čekajućim«, statičnim dubinskim tehnikama s plovkom, treba koristiti duži direktaš akcije A i sustav napravljen od osnovnog najlona promjera do 0,15 mm, s udicama veličine br. 16 do 20. Plovak nosivosti do 1,5 gram. Odlično za ribolov karasa može poslužiti i match tehnika s upotrebom najlona promjera do 0,18 mm (predvez do 0,16 mm), s tzv. Peackok plovkom sa ili bez otežanja. Od mamaca najbolje je koristiti crve, tanke gujavice, ali i komadiće kukuruza iz konzerve, pa i kruh i žgance.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.