Šojka kreštalica

Omanja pripadnica obitelji vrana, šojka kreštalica šumska je ptica, naša gnjezdarica i stanarica. Velika je kao svraka, ali ima kraći rep. Dugačka je 34 cm, a raskriljena mjeri do 56 cm. Obojena je crvenkasto sivosmeđe s crnim “brkovima”, bijelim podbratkom i crnim repom.

Na krilima ima bijelo polje, jasno vidljivo osobito u letu. Krilašce i pokrovna krilna pera su plava s poprečnim crnobijelim prugama. Na glavi ima kukmu, koja je, ovisno o podvrsti, sivobijela, rđastosmeđa ili crna. Kljun je kratak i snažan, noge su umjereno visoke i čvrste. Životna sredina šojke kreštalice su šume listača, četinjača i mješovite, koje nisu previše duboke. Hrastove šume joj pružaju najpovoljnije uvjete i najbolje odgovaraju njenim životnim potrebama. Šojka se nađe i u većim parkovima, izvan perioda gniježđenja i u voćnjacima, a zimi je bliže ljudskim naseljima, tamo gdje ih ima.

Svuda gdje šojka živi, poznaju je po živahnosti i lijepoj boji perja, ali i kao pticu s neprijatnim, kreštavim glasom. Osobito nije omiljena kod lovaca, jer upozorava i ostale stanovnike šume na nazočnost čovjeka i drugo opasno i neobično i tako zna pokvariti lov. No, ne javlja se šojka uvijek neprijatno, jer zna oponašati glasanje drugih ptica i druge zvukove.

Kao i velika većina šumskih ptica, šojka kreštalica je prilagođena da vješto leti među krošnjama drveća ili grmlja ili da se skakućući kreće ili stoji po granama i grančicama. Može se i kao sjenica držati za koru debla ili debljih grana. Izvan šume šojka nije tako upečatljiva. Za vrijeme gniježđenja šojke žive manje ili više skriveno i ponašaju se tiše, a u jesen se više pokazuju i društvene su. U proljeće mužjak tiho pjeva, a u njegovu pjesmu je uključeno mnoštvo dijelova iz pjesama drugih ptica i drugih zvukova. Tako šojka može vjerno oponašati blejanje ovce ili meketanje koze, što može navesti pastira da ide tražiti “zalutalu” ovcu ili kozu. Šojka kreštalica se nekada zna posebno zanimljivo ponašati: sjedne na mravinjak i rašušuri perje i još uzme mrava u kljun i njime tare perje. Nadraženi mravi se brane mravljom kiselinom.

Mravljom kiselinom se šojka oslobađa vanjskih nametnika koji se obično nalaze u perju. Krajem travnja ili početkom svibnja par šojki gradi gnijezdo na drveću ili grmlju. Rjeđe je gnijezdo u poludupljama ili dupljama ili u dovoljno velikim umjetnim kućicama za gnijezda. Češće je gnijezdo u tamnim dijelovima šuma s gustim podrastom i mladikom, kako u dubini šume, tako i bliže njenim rubovima i čistinama. Smješteno je na mladom drveću i grmlju 2 do 6 m visoko, ali i na srednjedobnim visokim stablima 15 i više metara od tla. Na starim visokim stablima rjeđe gnijezdi. Nekada je gnijezdo uz samo deblo, nekada podalje od njega na debljoj grani. Neveliko gnijezdo je zdjelastog oblika, prilično vješto načinjeno. Vanjski dijelovi su isprepleteni od tankih grančica, unutrašnjost od suhih stabljika trave. Leglo se sastoji od 5 do 7, iznimno više, žućkasto bjelkastih ili sivozelenkastih jaja, koja su poprskana sivosmeđim točkicama ili pjegicama, gušćim na tupim krajevima.

Inkubacija traje 16 do 17 dana, a na jajima sjede oba roditelja koji ih i zajedno hrane. Hrane ih iz voljke, tako da se ne može vidjeti sastav prehrane. Iako se uglavnom zadržava u krošnjama drveća, ona je svejed, biljnu i životinjsku hranu pretežito traži na tlu prevrćući opalo lišće. Kao i druge njene rođake, može kljunom “kopati” zemlju. Biljna hrana je: žir, bukvica, lješnjak i drugo sjeme i plodovi. U hrastovim šumama žir čini gro prehrane šojke. Tamo gdje su polja uz šume, jede i sjeme kulturnih biljaka i male gomolje krumpira. Životinjska hrana su kukci u svim razvojnim fazama, osobito gusjenice i drugi beskičmenjaci, uključujući mekušce. Hrani se jajima i mladuncima ptica, a navodno pronalazi gnijezda oponašajući glasanje roditelja svojih žrtava. Držeći nogama, može kljunom ubiti manju odraslu pticu. Hrana su joj i sitni sisavci – miševi, voluharice i rovke. U jesen šojke kreštalice, kao da su zaboravile na sve drugo, skupljaju i skladište hranu za zimu.

Tada se mogu vidjeti kako lete sa žirom u kljunu, a nose ga i u jednjaku. Šojka može prenijeti do šest žirova odjednom. Žir sprema u jamice iskopane kljunom u tlu, u pukotine stijena, duplje drveća i druga pogodna mjesta. Tako sprema i veće zalihe, koje na jednom mjestu mogu sadržati i nekoliko kilograma žira. Dogodi se da šojka ispusti žir, bukvicu i lješnjak, ne pojede sve, a zalihu ne pronađe netko drugi pa tako doprinosi sijanju vrsta drveća i grmlja koje ima teško sjeme.

Primjerice, usamljeni hrastovi koji su niknuli i nekoliko kilometara daleko od roditeljskog stabla mogu biti djelo šojke kreštalice. U tome se ogleda korisnost te ptice, kao i u činjenici da, za razliku od nekih drugih vrsta ptica, uništava šumske štetočine i u dubini šuma. Zaštićena je samo djelomično u vrijeme razmnožavanja. Meso šojke je ukusno, a specijalitet je juha. Prije pripremanja treba oguliti kožu, što je i lakše nego čerupanje. Plava perca s crnobijelim prugama lijepi su ukras za lovački šešir. Mlada šojka se može lako pripitomiti. Tada može slobodno letjeti oko kuće i naučiti reproducirati melodije i neke riječi.