Ptice pčelarice velika su opasnost za pčele

Pčelarice su porodica ptica iz reda modrivrana. Većina vrsta živi u Africi, ali neke se pojavljuju u južnoj Europi, Australiji i na Novoj Gvineji.

Karakterizira ih šareno perje, vitko tijelo i obično izdužena centralna repna pera. Sve imaju kljunove savijene prema dolje i šiljasta krila, koja im daju izgleda lastavice u letu. Postoji 26 vrsta.

Pčelarice nastanjuju Stari svijet, od Europe do Australije. Najviše vrsta nastanjuje Afriku, a mnoge žive i u Aziji. Jedna vrsta, žuta pčelarica (Merops apiaster) nastanjuje Europu; Merops ornatus nastanjuje Australiju, a Merops superciliosus nastanjuje i Madagaskar (kao i dobar dio Afrike). Kao što njihov naziv kaže, pčelarice se uglavnom hrane letećim kukcima, posebno pčelama i osama. Njih uhvate u zraku bacivši se s neke grane. Iako jedu sve leteće kukce, pčele dominiraju u njihovoj prehrani.

Opnokrilci (mravi, pčele i ose) čine 20% do 96% svih pojedenih kukaca, a od toga pčele čine otprilike trećinu. Prije nego što pojede plijen, pčelarica mu skine žalac tako što sjedne na granu i udara plijen o neku tvrdu površinu. Tako iz kukca izvuče i većinu otrova. Zanimljivo je što pčelarice love samo kukce koji se u tom trenutku nađu u zraku, a ignoriraju one koji su sletjeli.

Pčelarice su veoma društvene. Okupljaju se u kolonije i gnijezde se u tunelima koje iskopaju na pjeskovitim i strmim obalama. Često u tu svrhu koriste obale rijeka koje su se urušile. Ženka obično snese 2-9 bijelih jaja po leglu (ovisno o vrsti). Kako žive u kolonijama, ulazi u gnijezda su im obično označeni izmetom bijele boje. Većina vrsta je monogamna i oba roditelja se brinu o mladima, ponekada uz pomoć nekih drugih ptica iz kolonije.

Pčelarice se gotovo isključivo hrane kukcima iz zraka. Plijen hvataju ili u stalnom letu ili s nekog mjesta odakle ga mogu tražiti pogledom. Manje pčelarice s oblijim krilima obično love s grana bliže tlu, a veće love s vrhova drveća ili telegrafskih stupova. Mogu uočiti plijen s velike razdaljine; žuta pčelarica može vidjeti pčelu koja je 60 metara dalje, a Merops persicus je promatrana kako leti oko 100 m da bi ulovila veliku osu. Plijenu prilaze izravno ili straga. Obično ne love plijen koji sleti na tlo ili na biljku. Mogu pojesti manji plijen u letu, ali kod većeg plijena slijeću na neko mjesto i udaraju njime o podlogu da bi ga rasporile i pojele. Otrovne kukce prvo udaraju o granu, a onda trljaju zatvorenih očiju kako bi izvukle otrov.

Pčelarice konzumiraju razne kukce; osim nekoliko neukusnih leptira jedu skoro sve kukce, od sićušnih muha do velikih buba i vretenaca. Osim toga, zabilježeno je da jedu božje ovčice, termite, crvčke, skakavce, bogomoljke, muhe i noćne leptire. Za mnoge vrste dominantni plijen su ose i pčele. U zbroju 20 istraživanja, omjer pčela i osa nasuprot drugim kukcima u prehrani je varirao od 20% do 96%, a prosječno 70%. Od toga, medonosne pčele mogu činiti veliki dio prehrane – čak i 89%.