Osnove fiziologije jabuke

Poznavanje fiziologije od velike je važnosti kako bi u svakom trenutku proizvodnje ovisno o sorti, bujnosti, količini uroda, vremenskim prilikama ili neprilikama mogli pravovremeno reagirati adekvatnim tehnološkim radovima na ispravan način.

Jabuka spada kao i većina voćaka u akrotone vrste, što znači da je najveća koncentracija hormona rasta (auksini i giberelini) u vršim pupovima. Hormoni rasta povlače i veću količinu hranjivih tvari u vršne dijelove. Posljedica toga je jači rast mladica i grana u vršim etažama krošnje ili na periferiji krošnje koja dobije više svjetla, dok niže etaže dobivaju manje hormona rasta i hranjiva. Naš je zadatak okrenuti stvar naopačke i držati vrh stabla uski, slabo bujan, dok u donjim etažama moramo voditi brigu da one ostanu jače i da se na njima obnavlja rodno drvo. Da bi to uspjeli moramo poznavati neke osnovne stvari vezane uz fiziologiju rasta grana i razvoja plodova. Voćka fotosintezom, od ugljičnog dioksida (CO2) iz zraka te uzimanjem vode (H2O) i hranjiva iz tla (NPK…), proizvodi novu organsku materiju koju ugrađuje u nove grane, lišće, plodove. Da bi proizvela svaki novi list, svaku novu granu, za svaki plod na drvetu, voćka mora utrošiti hranjiva i energiju.

Hranjiva dobije iz tla korijenovim sustavom, energiju fotosintezom koju obavlja već razvijeni list. Mladi, vršni listovi za svoj rast i razvoj troše energiju koju proizvode stariji listovi . Kad se vršni rast zaustavi, razvije terminali pup i svi listovi dosegnu normalnu veličinu, grana počinje vraćati fotosintezom proizvedenu organsku tvar u razvoj cvjetnih pupova za narednu godinu, razvoj plodova, obnovu kore, korijenja i drugo. Stoga nam je uvijek cilj da na razne načine (bujnost podloge, dubina sadnje, jačina gnojidbe, jačina rezidbe) provociramo čim više kratkog rasta koji mora završiti do (u novim klimatskim prilikama) oko 15.06. Velika većina sorata jabuke su samo-neoplodne, što znači da ih mora oploditi polen neke druge sorte.

Kod toga treba voditi računa da postoje i sorte koje su triploidne (imaju tri seta kromosoma umjesto dva: Jonagold, Jonaprince, Mucu, Sirius, Gravenstein…). Triploidne sorte imaju sterilan polen i ne mogu biti oprašivači. Jabuka je voćna vrsta koje potječe iz sjevernijih klimata. Svaka sorta jabuke, (kao i većine voća) zahtijeva određeni broj sati tijekom zimskog mirovanja, provedenih na temperaturi ispod 0°C, odnosno nižim od 8°C kako bi razvila funkcionalan cvijet za narednu godinu. Zbog klimatskih promjena i sve toplijih zima ovo bi uskoro mogao biti problem.

Efektivni period oprašivanja (polenizacije) EPP je period koji traje od trenutka otvaranja cvijeta, pa do trenutka kad je u njemu oplođen sjemeni zametak. Što je EPP cvjeta veći, to je veća vjerojatnost da će se svi sjemeni zameci oploditi te donijeti kvalitetniji plod. Najslabiji EPP imaju cvjetovi na jednogodišnjim granama, a najveći oni na dvogodišnjoj grani nakon hladnije zime. Plodovi s manje ili bez sjemenki u svojem kasnijem razvoju slabije povlače kalcij te loše podnose skladištenje. Također, previsoke temperature za vrijeme ljetnih mjeseci također utječu na funkcionalnost razvoja cvjetnog pupa.

Na formiranje cvjetnih pupova također uvelike utječu bujnost stabla i podloge, pravilna rezidba, dobra osvijetljenost krošnje, opterećenje urodom u tekućoj godini te jačina i vrijeme provedbe gnojidbe.

Početak cvatnje u proljeće odvija se na osnovu rezervi hranjiva koje je voćka skupila pod kraj protekle godine. Stoga je od vrlo velike važnosti rana gnojidba, neposredno po berbi ili čak još u tijeku berbe, dok je tlo toplo te nakon berbe pravovremena folijarna primjena Ureje i mikroelemenata.

Nakon cvatnje, rezervna su hranjiva potrošena, pa najranija faza diobe stanica plodova koja zahtijeva jako puno energije ovisi o trenutnoj fotosintetskoj aktivnosti i ishrani. Stoga je to prvi kritični period u razvoju ploda. Prva hranjiva plodovi dobivaju iz listova pršljenova koji su se najprije razvili i najbliže su plodu. U tim prvim fazama mladi listovi iz rasta mladica ne potpomažu rastu i diobi stanica plodova, pošto se radi o mladom listu koji za svoj rast i razvoj troši više nego li što proizvodi. Mladi i nerazvijeni listovi zapravo se ponašaju kao konkurencija razvoju plodova u prvim fazama. Tek nakon što se formiraju prvi listovi u punoj veličini, oni počinju proizvoditi višak hranjiva koja tada odlaze u plodove.

Stoga je poželjno da se rast vrhova zaustavi početkom ljeta. Od velike je važnosti prisutnost pčela i što veći broj oplođenih sjemenih zametaka u plodnici. Kako se u plodnici nalazi 5-7 sjemenih zametaka, potrebno je za pravilan razvoj i veličinu ploda da se polenom oplodi što više sjemenih zametaka. Svaki voćni plod prolazi kroz tri osnovne faze razvoja, pa isto tako i plod jabuke. Neposredno nakon cvatnje i oplodnje kreće faza umnažanja stanica ploda. Ona traje relativno kratko, oko mjesec dana nakon završetaka cvatnje. U toj se fazi pod utjecajem hormona i auksina dijele stanice plodnice i formira se određen broj stanica u budućem plodu. Što je u toj fazi nastalo više stanica, to će plod kasnije biti krupniji i čvršći za skladištenje. Ukoliko za vrijeme cvatnje i nakon cvatnje dođe do niskih temperatura za vrijeme kojih je oslabljena dioba i umnažanje stanica, može doći do smanjenja broja stanica u budućem plodu. Ovo je osobito važno kod sorti sa manjim plodovima. U ovoj su fazi vrlo korisne folijarne prihrane aminokiselinama, hranjivim elementima, giberelinima, kompetitivnim bakterijama itd. Plod sa malo ishodišnih stanica, slabo opskrbljen kalcijem sa velikim ulaskom vode pred berbu vrlo će se loše moći čuvati u hladnjači.