Kako su Šibenčani uzgajali masline prije stotinu godina

113

Evo nas dakle, NA početku jeseni, nakon još jednog vrilog lita, s puno Celzijevih stupnjeva, a onda, opasnosti od vlage i kiše. Za ovaj tekst usud me naveo da lokalpatriotski zavirim u izvore koji nam donose nekoje podatke o maslinarstvu na području Šibenika od dvadesetih godina prošlog stoljeća pa do početka II. svjetskog rata.

Razvijena poljoprivreda

Šibenik, kao organizirana gradska komuna, već je od zrelog srednjeg vijeka imao razvijenu poljoprivrednu djelatnost. Sam kotar godine 1931. obuhvaća 942,12 km2, na kojem živi 68.136 stanovnika. Na cijelom tom području su 42 katastarske i 5 političkih općina: Skradin, Šibenik, Tisno, Vodice i Zlarin. Općina Šibenik imala je 21 katastarsku općinu na širem gradskom području od 459,02 km2 na kojem je obitavao 37.271 stanovnik. Poljoprivredom, ribarstvom i šumarstvom bavilo se 8586 osoba uzdržavajući 15.220 članova svojih obitelji. Iz navedenih tablica može se zaključiti da se od 68.136 stanovnika, koliko ih je popisano u 1931. godini, poljoprivredom bavilo 75,5%.

Da je barem danas upola manje i da napokon donesemo pravu poljoprivrednu politiku, zacijelo bi dobar dio stanovništva iz postotka mogao dostojno živjeti od svog poljoprivrednog rada. Interesantno je usporediti podatke iz 1921. godine s onima iz 1939. U Poljoprivrednoj godišnjoj statistici, koju je svake godine izdavalo Ministarstvo poljoprivrede u Beogradu broj stabala maslina 1921. godine iznosio je 508.000, a Šibenik je tada najznačajniji proizvođač ulja s godišnjom proizvodnjom od 930 tona. Godine 1939. ta je proizvodnja bila 1552 tone ulja, što je bilo povećanje od 50% s obzirom na 1921. godinu.Uzgoj maslina i proizvodnja ulja bila je po izuzetnom značaju druga poljoprivredna djelatnost u Šibeniku.

Izvoz u Italiju

Statistika za 1921. godinu bilježi 3.178.000 rodnih stabala maslina u Dalmaciji, od čega je na šibenskom području bilo 508.000 stabala. U Dalmaciji i Boki 1923. godine bilježi se 4.373.000 stabala maslina, od čega na Šibenik otpada 517.000 stabala. Dio ulja izvozio se u Italiju po cijeni od 60–160 kruna po litri. Maslinarstvo 1924. godine bilježi uspješnije rezultate iz razloga što se povećao broj novozasađenih maslinika. U kotaru Šibenik na 845.600 stabala maslina preradom je dobiveno 6478 hl ulja kao i 12.846 metričkih centri (100 kg) komine. Po tadašnjim općinama, Skradin je imao 20.600 stabala, Šibenik 280.000, Tisno 502.000, Vodice 25.000, a Zlarin 18.000. Treba uzeti u obzir da su općine sadržavale niz naselja i otoka u svom sastavu.

Po podacima iz 1928. godine na području kotara Šibenik primjetno je znatnije povećanje broja maslina s obzirom na stanje iz 1921. godine. Njihov se broj u razdoblju od 7 godina povećao za 1.243.928 stabala, od čega na šire područje općine Šibenik i općine Vanjski otpada 164.241 stablo masline. Najveći broj maslina zabilježen je u općini Tisno s 542.652 stabla, što je bio najveći broj u Dalmaciji na općinskoj razini. Lijepo je šetati ovim statistikama pa ući u godinu 1929. i vidjeti da je od ukupno 2.973.141 stabala maslina u splitskoj oblasti, na šibensko područje otpadalo 1.288.000, što je tada bio apsolutno najveći broj u Dalmaciji uzimajući u obzir i dubrovačku oblast. Od 4736 tona ulja u splitskoj oblasti šibensko područje davalo je 2024 tone, što je iznosilo 42,7% ukupne proizvodnje.

Uvijek se vodilo računa o edukaciji i pomoći na bilo koji način. Naravski, gotovo uvijek planski i smišljeno. Tako su, s ciljem unapređenja općih prilika u poljoprivrednoj proizvodnji, naročito vinove loze, maslina, voća i raznih žitarica, u Šibeniku organizirani poljoprivredni tečajevi u trajanju od šest tjedana.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.