Kiseli ruj, često drvo naših parkova

Kiseli ruj prirodno je rasprostranjen na području istoka Sjeverne Amerike. U Hrvatskoj se uzgaja kao parkovna vrsta.

Što se tiče tla nema posebnih zahtjeva. Raste kao grm ili niže stablo, visine do 12 metara. Krošnja je široka i kišobranasta, a mladi izbojci debeli, obrasli gustim, žljezdastim i crvenkastim dlakama. Dihotomski se grana. Listovi su naizmjenični, neparnoperasti, veliki, do 50 cm dugi, sastoje se od 11-31 nasuprotne liske. One su izduženo jajaste, dugo zašiljene, pri dnu široko klinaste, po rubu sitno napiljene, odozgo tamnozelene, gole, odozdo plavičasto sive i dlakave, piše časopis Hrvatske Šume.

U jesen je lišće purpurnocrveno. Cvjetovi su zelenkastožuti, formiraju guste, izrazito dlakave, uspravne metlice duge 15- 20 cm. Plodovi su suhe i okruglaste koštunice, zbijene u guste uspravne klipove. Pokrivene su crvenkastim čekinjama. Kiseloga su okusa i ostaju na stablima do proljeća.

Kiseli ruj je listopadna, jednodomna ili dvodomna, heliofilna i entomofilna vrsta. Cvjeta u VI. i VII. mjesecu. Plod sazrijeva u VIII. i IX. mjesecu. Razmnožava se sjemenom i vegetativno. Otporan je na razna onečišćenja i na niske temperature. U Hrvatskoj se uzgaja kao ukrasna vrsta, a bilo je pokušaja industrijskog uzgoja jer mu lišće sadrži 40 % tanina. Često odbjegne kulturi i dalje se spontano širi te predstavlja opasnu invazivnu vrstu.

Biljka je otrovna. Najčešće se primjenjuju kultivari kiselog ruja Laciniata, s duboko usječenim i lancetastim liskama i Dissecta, koji ima perasto rasječene liske. Osim ove vrste u Hrvatskoj se još mogu susresti – grozdasti ili sicilijski ruj i otrovni ruj, a ostali su znatno rjeđi. U Siciliji se uzgaja zbog njegovih listova koji se suše i samelju pa zatim služe kao važna taninska sirovina  za štavljenje kože!

Plodovi ruja sadrže mnogo organskih kiselina (osobito vinske) i dosta treslovina, a u povijesti su služili kao začin i lijek. Oni sazrijevaju u kasnu jesen i ostaju na granama do proljeća. U bivšem Sovjetskom Savezu nezreli manirani plodovi služe kao začin za jela od mesa i ribe. Prema nekim starim podatcima, Turci i Tatari ove su plodove redovito dodavali juhama od mesa. Listovi ruja ponekad se zbog aromatičnog mirisa miješaju sa duhanom!

Ruj se samostalno razmnožava sjemenom i izbojcima koji rastu uz majku. Mladi izbojci iskopaju se i odrežu kao reznice te posade u vlažni i dobro dreniran supstrat. Nakon godinu dana, kada sadnice narastu, presade se na željeno trajno mjesto. Jednom posađen ruj stalno stvara nove izdanke i ako mu se dopusti može se razmahati u invazivnu vrstu. Mogu rasti na suhim, siromašnim tlima i saditi se za sprječavanje naleta vjetra.

Odgovara im sunčan i polusjenovit položaj. Krajem ljeta i kroz jesen sakupljaju se tamnocrveni plodovi. Od njih su još sjevernoamerički Indijanci radili napitak. Grubo se nakidaju, preliju hladnom vodom i ostave 20-30 minuta. Tekućina se procijedi i prema želji zasladi. I listovi i plodovi bogati su taninima, koriste se kao bojilo, no kod osjetljivih osoba mogu izazvati alergijsku reakciju.