Velelisna lipa ili rana lipa

Velelisna lipa, rana lipa (Tilia platyphylos) je listopadno drvo srednje i južne Europe, zapadne Azije, Krima i Kavkaza.

Visoko je i do 40 m, snažnog stabla, ravnoga i vitkoga debla s promjerom do 2 m te široke, razgranate krošnje sastavljene od debelih grana posutih crvenim dlačicama. Korijenski sustav je vrlo razvijen, a postrano korijenje prodire duboko u tlo. Kora je sivkastosmeđa,
uzdužno izbrazdana, poprečno pločasto ispucala. Izbojci su tanki, okruglasti, crvenkastosmeđi, pokriveni svjetlijim lenticelama. Pupovi su veliki, jajasti, ušiljeni, obavijeni s 2 – 3 nejednako velike tamne, crvenkastosmeđe, gole ljuske. Listovi su okruglasto srcasti do jajasti, kratko šiljastoga vrha, nesimetrične srcaste osnove, oštro i pravilno napiljenog ruba.

Veći su od listova malolisne lipe, dugi i široki 8 – 12 cm, s peteljkom dugom 3 – 6 cm. Odozgo su tamnozeleni, sjajni, goli ili neznatno dlakavi, a odozdo svijetlozeleni do sivkastozeleni s čupercima bijelih dlačica u kutovima lisnih žila. Cvjetovi su dvospolni, bijeložuteboje, mirisavi, po 2 – 7 u visećim paštitastim cvatovima.

Letni list obično nije usukan, bez stapke je, sjedeći ili katkada sa stapkom. Cvatnja je poslije listanja, početkom lipnja, približno 14 dana prije malolisne lipe. Plod je višesjemeni tvrdi oraščić veličine graška, okruglastog oblika, uzdužno rebrast, izvana pokriven sivim dlačicama. Nešto je krupniji od ploda malolisne lipe i tvrđi te ga se ne može zdrobiti prstima; dozrijeva u listopadu. Tijekom zime plodovi ostaju na stablu, na dugačkoj zajedničkoj stapci s djelomično priraslim zaliskom. Razmnožavanje je sjemenom ili vegetativno.

U nas se velelisna lipa najviše javlja u brdskim i planinskim područjima, na staništima gdje je primiješana u brojnim mezofilnim šumama, uglavnom u zaštićenim uvalama i jarcima. Voli rahla, blago humusna i hranjivima bogata tla, u područjima s više zračne vlage. Neotporna je prema suši i zračnom onečišćenju. Ne tvori čiste šumske sastojine, nalazimo je u zajednici hrasta kitnjaka i običnoga graba (Querco-carpinetum croaticum), a pojavljuje se i do pojasa mješovite bukovo-jelove šume, do 1800 m nadmorske visine.

Dolazi i na specifičnim staništima, u šumama hrasta medunca. U Hrvatskoj raste u šumi lipe i tise (Tilio-Taxetum), u reliktnoj zajednici koja se u sjevernozapadnome dijelu naše države održala kao trajni stadij. Pridolazi u pojasu brdske bukove šume na sjevernim, strmim vapnenačkim blokovima (Medvednica, Kalnik, Ivančica, Macelj, Samoborska gora, sjeverni dio Gorskoga kotara). I ova lipa je brzorastuća i vrsta polusjene koja doživi veliku starost, čak do tisuću godina(!).

Cvjetovi se upotrebljavaju za pripremanje čaja, a nekada se njeno liko, kao i od ostalih lipa, koristilo za vezanje vinove loze. Promjenjiva je, varijabilna vrsta, a poznat je križanac između malolisne i velelisne lipe (Tilia x vulgaris = Tilia x europaea). U nas je poznata višestoljetna Gupčeva lipa u Gornjoj Stubici (Hrvatsko zagorje), živi svjedok Seljačke bune iz 1573. godine i zaštićeni spomenik kulture Republike Hrvatske.