Dubrovačka ovca

677

Dubrovačka ruda je pasmina ovaca koja se uzgaja na uskom pojasu Hrvatske obale od poluotoka Pelješca do granice sa Crnom Gorom.

“Pretpostavlja se da je nastala za vrijeme Dubrovačke Republike križanjem domaće ovce pramenke i merino ovce koju su spoznavši vrijednost njezine vune iz Španjolske, Portugala i Italije uvozili dubrovački pomorci. Tijekom godina oplemenjivanja (zadnji podaci datiraju iz 1898. godine kada je Austrija dodjeljivala uzgajivačima merino ovnove upravo radi održavanja i popravljanja finoće vunskih niti) nastala je pasmina ovaca “Dubrovačka ruda”, navode iz HPA.

Fenotipski izgled pasmine opisao je A. Rako (1948): “Po boji dlake dubrovačka ovca je u većini slučajeva bijela (oko 90 %), manje crna. Glava je umjereno duga, a u profilu nosni dio vidno svinut. Uši su malene, uske i vodoravno u stranu položene. Vrat je dosta dug i tanak. Prednji dio prsa je dovoljno mišićav i zaobljen, dok su prsa iza lopatice relativno uska i ne naročito duboka. Greben se izdiže nad leđnom linijom, dok su leđa relativno duga i široka. Sapi su dovoljno široke i duge, te u blagom nagibu položene prema sjedišnjoj kosti. Prednje noge imaju pravilan stav, dok su stražnje otvorene praveći kod mnogih grla kravlji stav. Otvoreni stav kod stražnjih nogu daje dovoljno prostora velikom i dobro razvijenom vimenu. Vime je elastično i mekano, te obraslo finim kratkim dlakama. Koža je elastična i mekana, te obrasla srednje dugom vunom. Na njoj ne nalazimo nabora svojstvenih finorunim ovcama već je glatka”. Prosječna tjelesna masa ovaca je 45-50 kg, a ovnova 50-55 kg. Ovce su u grebenu visoke 58-62 cm a ovnovi 62-66 cm

Prednost u uzgoju na ovom području u odnosu na druge pasmine Dubrovačka ruda je imala upravo zbog finoće vunskih niti (u prosjeku 28-30 mikrometara) i zbog nešto veće mliječnosti (120-160 litara u laktaciji). Uzgoj je uglavnom ekstenzivan i hranidba se bazira na ispaši, samo manji broj uzgajivača u hranidbi koristi koncentrirana krmiva.

Zbog trenutno niske tržišne vrijednosti vune i zbog činjenice da se na ovom području muze vrlo mali broj ovaca, ta prednosti su nestale pa se preostala grla uzgajaju isključivo zbog proizvodnje mesa (janjetine). Plodnost ovaca je 120-140 %, a janjad u dobi od 45-60 dana postiže tjelesnu masu 15-18.

U drugoj polovici 20. stoljeća nije se gotovo ništa radilo na održavanju ove pasmine tako da je ona počela nestajati. Tijekom 80-ih godina 20. stoljeća funkcionirao je u Brsečinama u sklopu “Stanice za južne kulture” iz Dubrovnika rezervat Dubrovačke rude odakle su uzgajivačima ovaca na području Dubrovačkog primorja dodjeljivana rasplodna grla za daljnji uzgoj.

Ratna zbivanja i okupacija dijela Dubrovačko-neretvanske županije (1991-1992) na kojem se uzgajala Dubrovačka ruda uništili su gotovo sva grla koja su na tom području uzgajali njegovi stanovnici. Preostali broj grla je nakon oslobođenja tog područja bio pod velikim utjecajem križanja sa drugim pasminama ovaca koje su obnavljanjem stočnog fonda dovedene na to područje tako da je ova pasmina gotovo nestala.

Osnivanjem područne selekcijske službe 1998. godine Hrvatski stočarsko selekcijski centar započeo je rad na očuvanju Dubrovačke rude, a sredinom 2001. godine je u suradnji s Agronomskim fakultetom iz Zagreba i uz pomoć Dubrovačko-neretvanske županije pokrenuo projekt “Očuvanje i zaštita genotipa Dubrovačke rude”.

U prvom dijelu projekta koji se radi na 18 stada Dubrovačke Rude obuhvaćenih uzgojno selekcijskim radom uzeti su uzorci krvi i eksterijerne mjere na 115 grla koja su fenotipom zadovoljavala eksterijer ove pasmine. U drugom dijelu projekta napraviti će se analiza DNA uzetih uzoraka krvi kako bi se utvrdio i genotip ove pasmine.

U posljednjih se nekoliko godina broj grla dubrovačke rude povećao te više ne spada u ugrožene pasmine. Sva grla koja pripadaju ovoj pasmini obuhvaćena su uzgojno-selekcijskim radom.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.