Plodored u povrtnjaku

4320
Spread the love

Izmjenu kultura na istoj površini nazivamo plodoredom.

vrt

Povrćarske kulture ne smiju se sijati, odnosno saditi nekoliko godina na istoj parceli. Pojedine vrste povrća napadaju razni štetnici i bolesti, te da suzbijemo njihovo širenje, ne uzgaja se na istom tlu stanovita kultura nekoliko godina za redom. Zatim razne vrste povrća imaju i razne potrebe za hranivima, tj. jedne kulture troše neka hraniva više, a druge manje, pa bi uslijed uzgoja samo jedne kulture na istoj površini došlo do nepravilnog i jednostranog iskorištavanja hraniva iz tla. Osim toga, razne vrste povrća imaju nejednako razvijen korijenov sustav.

Npr. krastavci, dinje, tikve i lubenice razvijaju korijenje u višim slojevima tla, ono se grana slično kao nadzemna stabljika, više horizontalno nego vertikalno, pa prema tome i troše ona hraniva koja se nalaze u površinskom sloju tla. Međutim, korjenasto povrće, pa grah mahunar, grašak i još neke vrste razvijaju dosta duboko korijenje, te mogu iskorištavati hraniva i iz dubljih slojeva tla. Izmjenom tih kultura na jednoj parceli najbolje će se iskoristiti hraniva u tlu.

Povrće traži relativno dobra, organskim tvarima (stajski gnoj, kompost) bogata tla, zatim zahtijeva često natapanje, odnosno orošavanje. Poznato je da se čestim natapanjem i orošavanjem narušava struktura tla, da se brzo troši humus (mineralizira se) koji treba obilno nadoknađivati, jer se na takvom, humusnom tlu mogu jedino racionalno iskorištavati veće količine vode potrebne za povrće.

To ispada kao neki začarani krug: mnogo vode — koje treba povrće, a koja ujedno narušava strukturu tla — mnogo humusa, koji opravlja strukturu tla i omogućuje dalje korištenje dodane vode.

Humus sadrži i hraniva, ali su ona u našem slučaju od manjeg značenja, jer se mogu i moraju dodati u obliku mineralnih gnojiva. Međutim, kako sve povrće ne treba istu količinu vode, obično gnojimo organskim gnojivima svake druge godine. Na površinama koje smo dotične godine gnoj ili organskim gnojivima (stajski gnoj ili kompost) uzgajamo kulture koje treba obilno natapati ili orošavati, a to su rajčica, paprika, patlidžan, kupusnjače, krastavci, dinje, lubenice i sl. — a manje vode traži lukovičasto povrće, mahunjače i korjenjače, te se ono uzgaja na površinama koje smo za prethodne kulture gnojili organskim gnojivima.

Zato često govorimo o povrću koje dolazi na prvo mjesto u plodoredu, tj. za koje je tlo gnojeno organskim gnojivima, te povrće koje dolazi na drugo mjesto u plodoredu tj. koje dolazi iza kultura za koje je tlo gnojeno organskim gnojivima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.