Sve o uzgoju mrkve

3661

Za uzgoj mrkve moramo izabrati lagano obradivu površinu dubokoga oraničnoga sloja, mrvičaste strukture, sa što boljim sadržajem organskih tvari.

mrkva

Potrebno je uobičajeno jesensko oranje na dubinu od 30 cm, kako bi se prikupila maksimalna količina vlage u tlu od jesenskih i zimskih kiša te snijega. Mraz će tijekom zime učiniti tlo rastresitim, pa će se lako i dobro pripremiti za sjetvu sjemena mrkve. Ako smo na vrijeme zatvorili jesensku brazdu, pripremu za sjetvu možemo obaviti jednim prohodom sjetvospremača.

U tehnologiji koju predlažemo korijen mrkve može uroditi preko 70 t/ha, što znači da tlo mora biti prirodno bogato ili mu moramo prije sjetve dodati odgovarajuću količinu hranjiva. Analizom tla, uzimanjem uzoraka do 35 cm dubine, utvrdit ćemo potrebe za mineralima.

Gnojidba

Prije oranja treba razbacati 600 kg/ha NPK 10:20:30, te ga jesenskim oranjem unijeti u tlo. Oranjem se ono jednolično rasporedi u tlu do dubine oranja. Sve kasnije dodano mineralno gnojivo ostaje vrlo plitko ispod površine tla, pa ga biljka nedovoljno koristi, jer se najdjelatnije žile razvijaju ispod sloja na koji je ono uneseno.

Zato se pri sjetvi za početnu gnojidbu dodaje 200 kg/ha NPK 15:15:15 ili 300 kg 10:10:10. Kasnije, u međurednom kultiviranju, treba dodati 250 kg/ha 27% KAN-a. Ako nije moguće međuredno kultiviranje, radi suzbijanja korova i prihrane, pojačava se osnovna gnojidba dodatkom 200 kg/ha UREA 47% (početna gnojidba jednaka). Treba pričekati umjerenu vlagu u tlu jer će doći pravo vrijeme za optimalnu sjetvu.

Sjetva i zaštita

Mrkva ima sitno sjeme, koje dosta sporo niče. Sjeme velikoga broja korova, koji su na površini, puno brže niče nego mrkva, pa korov može prekriti površinu dok se još ne vidi iznikla mrkva.

Najbolje je prije sjetve površinu poprskati s 1,5 l Treflana pomiješanog s 200 l vode za 1 ha, te ga sjetvospremačom unijeti u tlo. Ne uspijemo li, te ako nikne korov, prskanje možemo ponoviti istom dozom Afalona i vode, kada je biljčica dobila najmanje tri lista. Za dobar učinak prvoga prskanja, jer se prska prije nicanja korova, potrebna je optimalna vlaga ili barem slabija kiša kako bi se Treflan unio u tlo. Ako ipak probiju travni korovi, suzbijaju se uporabom Fusilade 1,50 l s 200 l vode/ha. Ako se dovoljno pazi, korov se uspješno suzbija prvim prskanjem. Ako treba drugi i treći put prskati, to treba učiniti jako pažljivo kako bi se gaženjem šteta na usjevima svela na najmanju mjeru. Zato se preporučuje prskanje prskalicom sa što širim krilima.

Mrkva se sije odgovarajućom sijačicom, koja sjeme tako rasporedi da troši 1 kg/ha. Naime, 1 kg sjemena mrkve ima oko 1.200.000 sjemenki. Toliki broj zrna se upravo preporučuje za 1 ha. Klijavost sjemena ne mora biti iznad 85%. Sjeme ne mora biti zaštićeno odgovarajućim zaštitnim preparatom, jer to nije zakonom propisano. Postoji dosta univerzalnih sijačica koje mogu posijati tako malu količinu sjemena uz iznimno dobar raspored sjemenki. Optimalan sklop mrkve je 750.000 biljaka/ha, i to u vrijeme vađenja korijena. Potrebno je sjemenke dobro položiti na pripremljenu posteljicu u tlu, na dubini od 1,50 m. Razmak redova može biti različit, jer to najviše ovisi o vadilici ili kombajnu za vađenje korijena mrkve. Najčešće je međuredni razmak 40 cm, a sije se i u dvoredne staze u kojima je razmak redova od 6 do 8 cm. Razmak između staza je 70 cm. Kada se na sijačici prilagode razmaci između staza ili redova i odredi količina sjemena, sijačica će sama rasporediti razmak zrna u redu.

Najbolja predkultura mrkve je jedna od strnih žitarica, jer je tlo obično čistije od različitih štetnika. Nazočnost štetnika u tlu namijenjenom za proizvodnju mrkve treba utvrditi u prosječnim uzorcima tla. Za suzbijanje zemljišnih štetnika mogu se rabiti primjerice Volaton, Dursban i Basudin, po uputama proizvođača, ali samo u krajnjoj nuždi, jer postoji mogućnost rezidua u korijenu, koji realizaciju čini upitnom.

Pojavi li se na listu mrkve pepelnica, suzbija se slično pepelnici u vinogradu, fungicidom Karathan ili Bayleton Specijal. Gljivična bolest Alternarija, uzročnik crnoga sušenja lišća, može bitno smanjiti urod, pogotovo ako se pojavi u ranijoj fazi razvoja mrkve. Dosta se efikasno suzbija uporabom Brestana ili Rovrala. Ovi fungicidi rabe se isključivo prema uputama proizvođača, koje su obvezno priložene na ambalaži ili u pakiranju zajedno s preparatom.

Održavanje usjeva

U prosječnoj godini, uz primjenu navedene tehnologije proizvodnje, mogu se na plješinama mjestimično pojaviti termofilni korovi, koje treba rukom počupati. Ovi korovi, primjerice Ambrozija, obično se pojavljuju u kasnijoj fazi razvoja usjeva, neobično brzo rastu i brzo zatvaraju i najmanje plješine, pa je gotovo nemoguće kombajnom ili vadilicom ući u takav usjev. Zato treba korov, dok je sitniji, jer nije masovan, nakon čupanja iznijeti s parcele.

Mrkva treba puno vode (za 1 gr suhe tvari potrebno je od 700 do 1.000 gr vode). Toj količini treba dodati onu koja prirodno ispari iz tla i onu koja nepovratno ode u dublje slojeve tla, nepristupačne korijenu biljke. Samo korijen mrkve akumulira više od 8.000 kg/ha suhe tvari, pa je lako izračunati koliko treba vode. Mrkva jako dobro podnosi navodnjavanje do potpune tehnološke zriobe. Optimalna količina vode u tlu jednako povećava urod kao i kakvoću tla.

Vađenje korijena

Za visok urod i ujednačene veličine korijena moramo izabrati dobru odliku. Odliku odabiru zajednički proizvođač i sušnica s jedne, a prehrambena industrija s druge strane. Interes proizvođača je što veći urod i što veća količina suhe tvari. Interes prehrambene industrije su drugi sadržaji, koje utvrđuje kemičkom analizom (genetički određene osobine svake odlike).

Preporučujemo sjetvu tipa Flakee, srednje kasne ili kasne odlike, što ćemo odrediti planiranim početkom vađenja korijena. To su odlike koje u tehnološkoj zriobi imaju više od 12% suhe tvari i urod korijena iznad 70 t/ha. Početak vađenja mora se prilagoditi tehnološkim mogućnostima sušnice. Bolje je čuvati korijen mrkve u tlu nego ga povaditi i ostaviti na gomili, jer čekajući preradu, on počne trunuti i gubiti vrijednost.

Kakvoća vađenja korijena ovisi o težini i vlažnosti tla, te o čistoći usjeva. Ako u usjevu ima korova, najbolje je pokositi lisnu masu zajedno s korovom i sve odstraniti s parcele, te potom vaditi korijen vučnom vadilicom ili kombajnom. Kada je list mrkve zdrav, a usjev čist od korova, strojnom opremom podiže se čitava biljka, čupači povlače lišće, iščupaju biljku, rotirajućim sjekačom odrežu lišće, a korijen posebnim transporterom nose u spremište na agregatu. Osobitu pozornost treba obratiti kakvoći rada stroja za vađenje. Korijen mrkve je dugačak prosječno više od 20 cm. Ako radno tijelo nije podešeno za vađenje na toj dubini, trgati će korijen, dio njega će ostati u tlu, te tako znatno umanjiti urod mrkve, pa čak dovesti do gubitaka.

Nakon vađenja, mrkva se otprema u sušnicu na vaganje, analizu čistoće, sadržaja suhe tvari i ostalih ugovorom predviđenih pokazatelja.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.