Obična krastavost gomolja krumpira

3915
Spread the love

Uzročnike krastavosti gomolja ubrajamo među ekonomski značajnije patološke poremećaje.

Ovisno o proizvodnim uvjetima, pojavu krastavosti bilježimo u vrlo različitom intenzitetu, a zadnjih se godina na pojedinim poljima pojavljuje u zabrinjavajućoj mjeri. Za razliku od svih drugih gljivičnih i bakterijskih bolesti gomolja, krastavost ne uzrokuje izravne gubitke zbog propadanja uroda, već je narušena prodajna ili tržna vrijednost gomolja. Gomolji koji pokazuju znakove krastavosti potpuno su uporabljivi za ljudsku ishranu nakon skidanja pokožice.

Na jačinu pojave krastavosti najviše utječu uvjeti u vrijeme intenzivnog razvoja gomolja (nakon cvatnje krumpira), tip zemljišta i njegova kemijska reakcija (ili pH vrijednost), intenzivna gnojidba nezrelim stajskim gnojem neposredno pred sadnju krajem zime ili početkom proljeća, sadnja osjetljivih sorata i postojanje izvora zaraze (od ranije uzgajanog bolesnog usjeva, odnosno sadnjom zaraženog sjemena).

Razlikujemo dva osnovna uzročnika krastavosti gomolja krumpira: (1.) obična krastavost (Streptomyces scabies) i (2.) prašna krastavost ( Spongospora subteranea).

Uz njih se još najčešće na sjemenskim partijama krumpira pojavljuju srebrna krastavost (Helminhosporium solani) i prištičavost gomolja (Oospora pustulans). Naizgled su znakovi bolesti slični, ali se pažljivim pregledom gomolja mogu primijetiti razlike svojstvene svakom uzročniku krastavosti.

Ovisno o osjetljivosti sorte i razdoblju kad su gomolji zaraženi u zemljištu, obična krastavost se može pojaviti u nekoliko osnovnih oblika. Najčešći je tip plitke krastavosti s nepravilnim, raspucanim, tamno-smeđim lezijama ili krastama (hrapava plutasta udubljenja). Kraste su na gomolju nepravilno raspoređene, a izuzetno mogu prekriti cijelu površinu. Takvi gomolji se teže čuvaju i skladište, jer površinske kraste pogoduju mnogobrojnim gljivičnim i bakterijskim uzročnicima truleži ili gnjiloće gomolja. Obična krastavost je vrlo česta u sjeverozapadnom uzgojnom području, zbog određenih pedoloških i klimatskih razloga, zato jer se ova bolest dobro razvija na laganim, prozračnim zemljištima u kojima ima nerazgrađene organske tvari (koja potječe od biljnih ostataka iz ranijeg uzgoja, npr. kukuruzovina, ili od nedovoljno zrelog stajskog gnoja razbacanog neposredno pred sadnju). Na kiselim tlima je uzročnik obične krastavosti vrlo rijedak, naprotiv najbolje se razvija na zemljištu slabo kisele, neutralne ili bazične (alkalne) reakcije (pH = 6,8 do 8).

Stoga se obična krastavost uvijek javlja na površinama gdje je razbacana pretjerana količina vapnenog materijala radi popravka kiselosti zemljišta. Od meteoroloških uvjeta običnoj krastavosti najviše pogoduje suša i vrućina u vrijeme zametanja i porasta gomolja (tzv. “tuberizacija”). Uzročnik krastavosti je prisutan u području intenzivnog uzgoja krumpira gotovo na svim površinama, jer se može održati u zemljištu više godina bez krumpira.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.