Uzgoj hrena

205

Hren se u manjim povrtnjacima uzgaja kao višegodišnja biljka. Najčešće zauzima kutne ili rubne dijelove vrta gdje godinama zadovoljava umjerene potrebe domaćinstva. Zbog svoje ljekovitosti koristi se svježe nariban uz ribu, govedinu i svježi sir te posebice u umacima uz blagdansku pečenku.

Zbog svog pikantnog, oštrog okusa hren se koristi više kao dodatak jelima odnosno kao začin. Često ga nazivaju i blagdanskim povrćem jer se redovito koristi uz blagdansku pečenku te kao dodatak uskrsnoj šunki. Začinjen octom pretstavlja idealan prilog mnogim jelima od mesa i ribe a zbog pikantnog okusa dodaje se u svježu salatu od mrkve i cikle. Inače, osim velikog značaja kao začinsko, hren je i vrlo ljekovito povrće. Zbog velikog sadržaja C vitamina te minerala i enzima od davnina se koristi za snižavanje krvnog tlaka, za ublažavanje astme, reume, glavobolje, zubobolje, čireva, plućnih i kožnih bolesti. U kombinaciji s medom učinkovito otklanja prehladu i kašalj dok namočen u vino djeluje na izlučivanje žuči i žučnih kamenaca.

Pošto se uzgaja radi zadebljalog podanka najbolje uspjeva na rahlim, laganim tlima bogatim hranivima. Ukoliko bi hren uzgajali na preteškom tlu, razvio bi suviše žilav i drvenast podanak. Ustvari, praksa je pokazala da je na težim tlima korijen hrena veoma ljut, na pjeskovitim je bez ukusa, a na tlima bez dovoljno vlage drvenast, neprijatnog okusa i mirisa. Stoga je tlo za uzgoj hrena potrebno što bolje pripremiti, odnosno, prekopati na 30-40 cm dubine. Osim toga, uz obradu se vrši i gnojidba peletiranim organskim gnojivom pod nazivom Biorex. Međutim, kod uzgoja hrena trebate voditi računa i o pretkulturama jer hren nikako ne podnosi uzgoj iza kupusa, kelja, korabice i cvjetače.

Pošto su crvenkastosmeđe sjemenke obično sterilne, hren treba razmnožiti vegetativno, i to reznicama korijena. Za sadnju se uzimaju reznice debljine oko 1 cm i duljine 20-25 cm. O dužini reznica ovisi i razmak između biljaka u redu pa se po četvornom metru obično sade 3-4 reznice. Najjednostavniji način sadnje jeste otvaranjem plitkih brazdi razmaka 60 cm u koje se na 10-tak cm razmaka ručno polažu pripremljene reznice. Reznice se mogu saditi u jesen ili rano u proljeće s tim da ih trebamo položiti koso tako da im vrh bude prekriven slojem tla debljine 5 cm. Osim toga, važno je povesti računa da deblji kraj bude ravno odrezan i pliće položen (dubina 2-3 cm) dok tanji kraj treba odrezati koso i položiti dublje (4-5 cm). Kako ne bi došlo do deformiranja glavnog korijena, prije sadnje reznice je potrebno oribati brus papirom ili oštrom jutenom krpom. Na taj način odstranjujemo postrane izboje iz kojih bi se kasnije razvilo bočno korijenje, pazeći da pritom ne oštetimo vršne i donje pupove iz kojih se razvija stabljika s lišćem i korijen.

Ukoliko smo sve odradili po propisu, za 20-tak dana hren počinje razvijati listove. Međutim, tijekom vegetacije ne smijemo zaboraviti okopavanje i plijevljenje, s tim da u lipnju ne smijemo izostaviti ni čišćenje podanaka. To se provodi odgrtanjem podanaka motikom, s tim da se podanak pažljivo izdigne (držeći za listove) dok vrši izdanci ostaju u tlu. Potom se postrani izdanci duž podanka pažljivo ručno odstranjuju nakon čega se očišćeni podanci vraćaju na mjesto. Operacija se provodi još jednom i to u kolovozu a cilj joj je dobivanje glatkih, ravnih i sočnih podanaka bez račvanja. Koncem listopada ili početkom studenog počinju se sušiti nadzemni dijelovi hrena što je i znak da možemo započeti s njegovim vađenjem. Na kraju, možemo zaključiti da uzgoj hrena zahtijeva mnogo truda i ručnog rada ali i da predstavlja svojevrsan izvor zdravlja koji proizilazi iz obiteljskog povrtnjaka.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.