Za uspješan rast i razvoj biljaka potrebno je, pored kisika, ugljičnog dioksida i vode, dovoljna količina lako dostupnih hranjiva tokom cijele vegetacije. Proizvodnja povrća zahtjevnija je od ostalih poljoprivrednih proizvodnji.
Za visoke prinose te za nekoliko berbi godišnje potrebna su tri pa do 10 puta bogatija tla hranivima nego za ostale kulture. Za većinu povrćarskih kultura dušik je vrlo važan makroelement.
Važnost dušika u biljci
Dušik je sastavni dio mnogih esencijalnih tvari biljnog metabolizma (amino-kiselina, proteina, nukleinskih kiselina, klorofila). Nedostatak dušika u biljci uzrokuje usporen rast cijele biljke i pojavu kloroze koja počinje na starom lišću od ruba prema unutra. Isto tako cvatnja i plodonošenje su slabi, što ima za posljedicu umanjen prinos. Višak dušika uzrokuje tvorbu velike lisne mase, tamnozelene boje. Biljke dobro opskrbljene dušikom su krhke i neotporne na bolesti i polijeganje zbog pojačane tvorbe parenhimskog staničja. Kvaliteta i okus povrća su loši zbog smanjene sinteze šećera. Čuvanje je također teže,a kod lisnatog povrća (špinat, salata) poseban je problem nakupljanje štetnih nitrata.
Potrebe povrtnih kultura za dušikom
Gnojidba povrća dušikom temelji se na količini hraniva koju predkultura odnosi, plus maksimalno 25 %, što predstavlja sigurnosnu razinu. Gnojidbu dušikom potrebno je rasporediti tijekom cijele vegetacije ovisno o potrebama pojedinih kultura te o dužini vegetacije dotične kulture. Brzo djelujuća nitratna gnojiva poželjna su u početnim fazama rasta, iako u biološki aktivnim tlima i amonijeva gnojiva brzo djeluju. Pri korištenju dušičnih gnojiva treba voditi računa o njegovu učinku na reakciju tla (dali tlo zakiseljava ili alkalizira). Tako nitratna gnojiva općenito alkaliziraju tlo, a amonijska gnojiva zakiseljavaju tlo. Djelovanje uree u prvoj je fazi alkalno, no konačno je kiselo.
Dušična gnojiva
U dušičnim se gnojivima dušik nalazi u pristupačnom obliku za biljku, ili se iz njega vrlo brzo pretvara u taj oblik. Prema obliku dušika u njima dušična gnojiva mogu biti: nitratna, amonijska, amonijsko-nitratna, amidna.
Nitratna gnojiva
U skupini nitratnih gnojiva nalaze se natrijev i kalcijev nitrat sa 16 % dušika, a poznatiji su pod imenima Čilska i Norveška salitra. Čilska salitra ujedno je i najstarije prirodno dušično gnojivo. Nalazišta ove soli su u Čileu, Boliviji, Peruu, a primjena je gotovo napuštena zbog natrija koji pogoršava strukturu tla. Nitratna gnojiva su općenito dobro topljiva u vodi, pa im je i djelovanje brzo, ali su zato podložna ispiranju iz tla. Nitratna gnojiva su prikladna za brze intervencije, ali se mora voditi računa o količinama, jer se višak nitrata ne veže u tlu poput nekih drugih hraniva. Biljke poput salate, špinata, kupusa, blitve usvajaju nitrate u prevelikim količinama, te tako dolazi do neželjenog nagomilavanja nitrata u biljci.
Amonijska gnojiva
Iz amonijskih gnjiva je znatno manje ispiranje dušika, jer se amonijski dušik u tlu dijelom privremeno veže i postupno oslobađa, a dijelom prelazi u nitratni oblik. Glavne vrste amonijskih gnojiva su bezvodni amonijak (82 % N) te amonijev sulfat (24 % N i 21 % S). Amonijev sulfat je kiselo gnojivo.
Amonijsko-nitratna gnojiva
U ovu skupinu gnojiva pripadaju amonijev nitrat, vapneno amonijev nitrat (KAN), te amonijev nitrat sulfat. Amonijev nitrat sadrži 33,5 % N, a KAN 27 %. Amonijev nitrat sulfat ima 26 % N.
Amidna gnojiva
Najpoznatije gnojivo iz ove skupine je UREA koja predstavlja organsku molekulu koju biljke mogu koristiti cijelu, ali se ta molekula u tlu pod djelovanjem enzima ureaze razgradi prvo do amonijskog oblika, a kasnije u povoljnim uvjetima u tlu oksidira čak do nitratnog oblika dušika. Zbog dobre topljivosti moguće ju je koristiti kao kruto i tekuće gnojivo. Urea sadrži 46 % N te je kruto dušično gnojivo s najvećom količinom dušika.