Zanimljivosti o suncokretu

1822

Suncokret je jednogodišnja zeljasta biljka, pripada familiji Asteraceae, rodu Helianthus. U rodu Helianthus se razlikuje više vrsta od kojih su neke jednogodišnje a druge višegodišnje.

suncokret

Privredno je najznačajnija jednogodišnja vrsta Helianthus annuus L. -obični suncokret i čičoka (Helianthus tuberosus L) koji je od manjeg značaja a koristi se kao stočna hrana i za proizvodnju alkohola. Kalifornijski i teksaški suncokreti imaju razgranato stablo i pancirni sloj. Pored toga, srebrnasti je otporan prema pepelnici. Zbog tih svojih osobina oba varijeteta se primenjuju u selekciji. Privredno je najznačajniji uljani suncokret. Pored njega u Njemačkoj su stvorene sorte od kojih se iskorištava isključivo zelena masa za ishranu stoke. U posljednje vrijeme se stvaraju sorte pogodne za ishranu ptica. Zrno sadrži veći postotak bjelančevina, a ljuska se lako odvaja od jezgre.

Suncokretovo ulje je jedno od najkvalitetnijih biljnih ulja i zbog toga pretežno služi za ljudsku ishranu. U njegovom sastavu prevladavaju nezasićene masne kiseline (80 do 90 %) – linolna (do 60 %) i oleinska. U njemu je vrlo važan sadržaj fosfatida. Osobita vrijednost njegovog ulja je u tome što su u njemu rastvoreni vitamini: A, D, E i K. Ljudski organizam u većem postotku uzima vitamin E (tokoferol) iz suncokretovog ulja nego iz kukuruznog, jer je optimalniji odnos izmedu alfa-tokoferola i linolne kiseline (odnos je 0,7 : 1). U kukuruznom ulju, taj odnos je nepovoljniji jer veća je razlika između alfa-tokoferola i linolne kiseline. Inače ulje ove kulture se odlikuje lijepom svetložutom bojom, ugodnim mirisom i vrlo dobrim ukusom. Ubraja se u polusušiva ulja.

Kiselinski broj ili količina slobodnih masnih kiselina u nerafiranom ulju zavisi od kvaliteta sirovine (sjemena) i dužine njezinog skladištenja. U suncokretu koji se čuva u skladištu od 8 do 10 mjeseci, a sadrži veći postotak oljuštenih i oštećenih zrna, slobodne masne kiseline se kreću od 4 do 5,5%. Medutim, rafiniranjem one se uklanjaju i svode na postotak koji se tolerira određenim standardom. Zahvaljujući svojem kvalitetu, rafinirano ulje se može vrlo dugo čuvati, a da ne promjeni boju, miris i ukus.

Suncokretovo ulje se upotrebljava kao sirovina za biljnu mast, margarin (različitih aroma i sa vitaminom) i majonezu. Veoma značajno je u industrijii za izradu boja koje se sporo suše, lakova, sapuna,i u industriji konzervi. Pored toga, ono služi kao sirovina za izradu specijalnih ulja za podmazivanje strojeva.

Smatra se da je uža domovina suncokreta Meksiko i Peru. Španjolci su ga prenijeli u Europu 1510. godine. Najprije su ga uzgajali u botaničkom vrtu u Madridu. Zatim je prenijet u Francusku, Englesku, Njemačku i ostale europske zemlje. U prvo vrijeme, suncokret se uzgajao kao ukrasna biljka po vrtovima.. Sjeme se grickalo, a njime su hranili i ptice. Kao ratarski usjev počeo se sijati početkom XIX stoljeća najprije u Rusiji.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.