Kukuruzni moljac

1798

Kukuruzni moljac, odnosno njegove gusjenice oštećuju sve nadzemne dijelove biljaka: list, metlicu, stabljiku i klipove. U stabljikama, gusjenice buše uzdužne hodnike.

Biljke s oštećenom stabljikom lako se lome, naročito u slučajevima jačih vjetrova. Ukoliko kukuruzni moljac, tj. gusjenice kukuruznog moljca napadnu zametak klipa on propada. Gusjenice koje prodru na zrno klipa, predstavljaju posebnu opasnost s obzirom da omogućuju razvoj gljivica na mjestu napada.

Štetnik prezimljava u obliku zakukuljene gusjenice u stabljikama kukuruzinca ostavljenog u polju. Dobro podnose niske temperature tako da prezimi velik broj ovih štetnika. Leptiri počinju izlijetati oko sredine svibnja no ukoliko su toplija proljeća moguća je pojava leptira i ranije. Let leptira traje dvadesetak i više dana. Kod kukuruznog moljca jasno se razlikuju po izgledu leptiri mužjaci od ženki.

Ženke su veće i zdepastijeg tijela sa svijetložutim do svijetlosmeđim krilima dok je mužjak manji i tamnijih krila. Obično u proljeće prvo izlijeću mužjaci, a nakon njih ženke. Smatra se da kukuruzni moljci mogu preletjeti i dvadesetak kilometara udaljenosti.

Kod suzbijanja ovog štetnika, važna je mjera suzbijanja gusjenica koje prezimljuju u stabljici. Potrebno je mehanički uništiti ostatke kukuruzne stabljike, nakon berbe. Također treba uništiti i druge biljke domaćine u kojima prezimljuju gusjenice.

Primjena insekticida mora biti pravovremena prije nego se gusjenice ubuše u stabljiku kukuruza. Napada oko 200 biljnih vrsta, najveće štete čini na kukuruzu, paprici, a od voćnih kultura napada jabuku i breskvu. Štetu čine gusjenice koje se nakon izlaska iz jaja hrane, čineći grizotine i ostavljaju iza sebe karakterističan tamnosmeđi izmet. Štete na jabukama, breskvama i paprici čini druga generacija.

Mjere zaštite

Da bismo umanjili štete od ovog štetnika treba prvenstveno provoditi preventivne mjere zaštite bilja: agrotehničke, mehaničke i uzgajati otporne sorte. Agrotehničke mjere baziraju se na poštivanju plodoreda, čime se smanjuje potencijal bolesti i štetnika. Kod hibrida klasične selekcije postoje razlike u otpornosti na kukuruznog moljca, a svaka tvrtka koja proizvodi te hibride mogla bi navesti tu otpornost na deklaraciji. Mehaničke mjere su za sada najznačajnije mjere koje se trebaju provoditi na cijelom području uzgoja kukuruza, a podrazumijevaju uništavanje kukuruzinca u kojem prezimljava kukuruzni moljac.

Kukuruzinac bi trebalo usitniti kako bi ga obradom unijeli što dublje u tlo do 15.05. U loše zaoranim ostatcima gdje dijelovi stabljika vire iznad tla mogu biti kukuljice ovog štetnika. Kao što smo na početku naglasili još uvijek ima nesavjesnih „poljoprivrednika“ koje nije briga za ostale proizvođače ili jednostavno ne znaju koje su posljedice njihovog nemara. Osim preventivnih mjera za suzbijanje kukuruznog moljca postoje i kurativne mjere: biološke, biotehničke i kemijske. Biološke mjere odnose se na primjenu prirodnih neprijatelja, kod nas nemaju primjenu kao ni biotehničke mjere gdje se u kombinaciji koriste atraktanti koji privuku štetnika i insekticidi koji ga ubiju.

Također ni kemijske mjere primjena zemljišnih insekticida ili tretiranje sjemena prema rezultatima istraživanja ne daju zadovoljavajuće rezultate na suzbijanje ovog štetnika.Osim toga za primjenu insekticida u vegetaciji trebalo bi imati traktore visokog klirensa što naši poljoprivrednici nemaju ili koristiti aviotretiranja. Osim toga za sada niti jedan insekticid kod nas nije registriran za suzbijanje ovog štetnika u kukuruzu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.