Uzgoj bukovače na drvu

2562

Bukovača (Pleurotus ostreatus) je dosta raširena jestiva gljiva. Potrebnu energiju za svoj rast uzima iz raznih materijala, koji su najčešće u stadiju raspadanja, zbog toga što nema klorofil te ne može sama proizvesti hranu.

Bukovače se često mogu naći u prirodi, no također se vrlo lako i uzgajaju. Većinom rastu u vlažnim i toplim uvjetima. Samonikle se mogu naći u šumama, na pašnjacima, livadama i sličnim terenima.

Za uzgoj bukovača u zatvorenom prostoru potrebno je osigurati odgovarajuće prostorije te osigurati potrebnu toplinu, vlažnost i osvjetljenje u pojedinim fazama razvoja. Uz navedene uvjete, uzgoj se može obavljati cijelu godinu. Bukovača se može uzgajati na otvorenom, na odrezanim panjevima, najčešće panjevima bukve ili na oblicama bukve u zatvorenom prostoru. Također se može uzgajati i na različitim supstratima (slama, sijeno, piljevina, kukuruzovina i sl.), najčešće u zatvorenom prostoru. Bukovače su odličan odabir za početnike uzgajivače, jer micelij brzo raste, agresivno se natječe s konkurentnim gljivama i daje dobar prinos.

Bukovača se može uzgajati na svježe odrezanim panjevima raznih biljnih vrsta (bukva, vrba, hrast, grab, breza, jabuka, šljiva i sl.) ili na svježe odrezanim oblicama.

Važno je da odrezano drvo sadrži dovoljne količine vlažnosti i da nije napadnuto nekim drugim vrstama gljiva. To je ekstenzivni uzgoj, jer se dobiju znatno manji prinosi i potrebno je duže vremensko razdoblje do plodonošenja.

Micelij bukovače, koji se obično nalazi na zrnu žitarica, ubacuje se u izbušene rupe na deblu. Rupe su 3-4 cm duboke, a širine svrdla na bušilici obično od 1,5-3 cm. Ovisno o širini panja, potrebno je izbušiti 5-10 rupa u krug. Rupe se ispune micelijem i zatvaraju se PE folijom, da se micelij ne osuši, a istovremeno da se spriječi zaraza drugim gljivama. Usijavanje micelija obično se vrši u jesen ili proljeće. Ako se vrši u jesen, potrebno je panjeve zaštititi slamom od mogućeg smrzavanja.

Obzirom na tvrdoću drva i vanjske uvjete, prvi rod može se očekivati kroz 3, 6 ili čak 9 mjeseci. Procijenjeni prinos je 15-20 % težine panja, a gljive se beru kroz 3 ili 4 godine. Cijepljenje bukovača na drvene oblice je jednostavnije, a i nije lako naći veliki broj panjeva na gospodarstvu. Za narezane oblice vrijedi kao i za panjeve, da ne budu prestare, jer vremenom gube vlažnost i postoji velika mogućnost zaraze konkurentnim gljivama. Oblice trebaju biti otprilike 50-60 cm dužine i 20-30 cm širine, radi lakšeg rukovanja i boljeg proraštanja gljiva. Rupe, u koje se stavlja micelij, mogu se napraviti svrdlom i okruglastog su oblika, ili se mogu praviti zarezivanjem običnom pilom. Nakon stavljanja micelija, sve rupe je potrebno zatvoriti, da se spriječi ispadanje micelija i njegovo isušivanje. Cijele oblice mogu se staviti u velike vreće, koje se izbuše na nekoliko mjesta, radi izmjene zraka. Oblice u vrećama treba staviti u mračnu i toplu prostoriju. Nakon perioda proraštanja, koji, zbog ujednačenosti temperature, traje otprilike 4-5 mjeseci, oblice se vade i zakapaju na otvorenom u tlo do dubine 20-30 cm.

Oblice se „sade“ na sjenovito mjesto, bez direktnog utjecaja sunčevih zraka. Također je važno ne dirati oblice (otkapati ili premještati) dok ne završi berba. Ako duže vrijeme potraje sušno razdoblje, oblice je potrebno zalijevati.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.