Agrotehnika proizvodnje rajčice

Dobro je poznato kako rajčica u svom uzgoju traži intenzivnu njegu pri čemu odmah pomislimo na gnojidbu stajskim gnojem, prihranu KAN-om i zaštitu od lisnih ušiju.

Međutim, malo je znano kako određenim zahvatima možemo (i trebamo) regulirati rast rajčice ali i dozrijevanje plodova. Riječ je o pinciranju rajčice koja se provodi radi sprječavanja neprekidnog grananja i porasta izvan okvira propisanih genetskim karakteristikama sorte.

U slobodnom načinu uzgoja rajčica formira veliki broj bočnih stabala uslijed čega cijela biljka poprima žbunast izgled. A kod proizvodnje rane rajčice trebamo težiti uzgoju na jednu stabljiku, što se postiže odstranjivanjem zaperaka tj. bočnih grana, čim oni narastu 4-5 cm.

Zaperci se otkidaju pažljivo i to rukom, nožem ili škarama, strogo vodeći računa da ne oštetimo glavnu stabljiku.

Pinciranjem ili uzgojem na jednu stabljiku postižemo formiranje krupnijih plodova rajčice a skraćujemo i vrijeme njihovog dozrijevanja. To je i razumljivo jer se pravodobnim zakidanjem zaperaka sva hranjiva usmjeravaju u pravcu obrazovanja i dozrijevanja plodova. Međutim, s reguliranjem broja stabljika rajčice ne smijemo kasniti jer bujan vegetativan rast može utjecati na smanjeno zametanje plodova koji, kad se razviju, ostaju nešto sitniji.

Vezanje rajčice

U pravilu, vezivanje biljka uz potporu se primjenjuje kod povrća s visokom i polegljivom stabljikom. Tako se i rana rajčica uzgaja uz oslonac, odnosno, uz drveni kolac ili trsku. Obično je riječ o drvenim kolcima za koje se vezuje jedna ili više biljaka. Kolci se, dakako, trebaju ukopati u tlo a njihova visina najčešće iznosi 1,5 metar. Veći proizvođači prakticiraju vezivanje dva do tri reda žice između kolaca koji se postavljaju na razdaljinu od 3-4 metra. Žica se nerijetko vezuje i uz krovnu konstrukciju plastenika ili staklenika.

Kod uzgoja na otvorenom kolci se obavezno trebaju postavljati sa suprotne strane od pravca puhanja i naleta vjetrova. Potom se pristupa vezanju svake pojedinačne biljke s tim da stabljika rajčice raste u debljinu i do 2,5 cm, što se mora uzeti u obzir pri vezivanju. Za vezivanje se najčešće koristi namjensko vezivo- manila koja se može pronaći u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama. Osim toga, danas se na tržištu mogu pronaći i namjenske mreže za vezivanje biljaka i plodova a što se prije svega koristi kod uzgoja dinje i lubenice.

Potpomognuta oplodnja

Primjena “muške vodice” za bolju oplodnju rajčice je posebice nužna u godinama s mnogo oblačnih dana. Iako se na manjim površinama oplodnja rajčice može postići i protresanjem biljaka, čime dolazi do pucanja polenovih kesica i oplodnje tučka, puno je sigurnija i poželjnija primjena kemijskih pripravaka, kao što je, primjerice, Tomatin.

Međutim, bitno je napomenuti kako se prskanje Tomatinom ili Bentoxanom treba obaviti u ranim jutarnjim satima i to na taj način što doslovce moramo poprskati, odnosno, “gađati” cvjetove.

U novije vrijeme u zatvorene prostore unose se i male košnice s bumbarima, koji obavljaju oplodnju. Spomenimo još kako se u uzgoju rajčice može pojaviti i neželjeno odbacivanje, abortiranje cvjetova. Pojava je fiziološke naravi i najčešće je vezana za neadekvatnu gnojidbu. Često je prouzročena suviškom ili manjkom dušika odnosno neizbalansiranim odnosom hranjiva između sebe.