Folijarna prihrana šećerne repe

Za proizvodnju visokih prinosa dobre kvalitete korijena šećerne repe tlo, pored ostalog, treba imati dobre zalihe bora i magnezija, jer ih šećerna repa iznosi više nego druge kulture, i to bora 300-500 g/ha te magnezija 60-80 kg/ha.

Pri nedostatku bora nastaju morfološke anatomske i fiziološke promjene na biljkama šećerne repe. Takve biljke ostaju nerazvijene, izumiru začeci najmlađih listova, a na glavi i unutrašnjoj strani peteljke nastaju pukotine. U uvjetima nedostatka bora korijen repe ostaje nerazvijen, a sadržaj je šećera u njemu smanjen. Nedostatak magnezija u tlu također uzrokuje smanjenje prinosa i kvalitete korijena. Taj element, osim što je prijeko potreban za promet energije i rezervnih tvari, ulazi u sastav molekule klorofila.

Zato se prvi simptomi nedostatka magnezija pokazuju u obliku ograničenih žutih područja na rubovima listova srednje dobi. Žuta područja šire se između žila i kroz nekoliko tjedana lišće postaje nekrotično. Da bi pravilno odredili površine na kojima je potrebna gnojidba borom i magnezijem, prije sjetve šećerne repe (ljeto-jesen) potrebno je uzeti uzorke tla za kemijske analize.

Nakon dobivenih rezultata treba registrirati površine s nedostatkom tih elemenata. U vegetaciji šećerne repe u vrijeme intenzivnog usvajanja magnezija i bora na tlima koja pokazuju nedostatak tih elemenata treba obaviti folijarnu gnojidbu. Najveće potrebe za tim elementima šećerna repa ima tijekom lipnja i u prvoj polovici srpnja, odnosno od zatvaranja redova do postizanja maksimalne lisne površine.

Magnezij se dodaje dva puta u obliku 5% otopine magnezijeva sulfata (gorka sol) sa 400 l/ha tekućine (20 kg/ha MgSO4x7 H2O x dva tretiranja = 40 kg/ha MgSO4x7 H2O). Bor se dodaje također dva puta, npr.u obliku Fertine B u količini od po 12,5 l/ha (ukupno 25 l/ha Fertine B, tj. 0,5+0,5 kg/ha B) sa po 200 l vode.

Razmak između tretiranja pri primjeni bora i magnezija treba iznositi 10 do 15 dana (4.-7. lipnja prvo i 15.-20. lipnja drugo tretiranje).

Folijarna primjena bora u proizvodnji šećerne repe na tlima koja pokazuju nedovoljnu opskrbljenost ovim elementom rezultirala je povećanjem prinosa korijena.