Postoji više načina navodnjavanja, ali se oni mogu svrstati u tri osnovne skupine: površinsko navodnjavanje, navodnjavanje kišenjem i lokalizirano ili ciljano navodnjavanje.
Ovim načinom navodnjavanja voda se daje u malim količinama na određeni dio poljoprivredne površine. Lokalizirano navodnjavanje je našlo svoju primjenu ponajprije u zaštićenim prostorima u kojima se uzgaja povrće. Osim u povrću lokalizirano navodnjavanje se koristi i u drvenastim kulturama (voće, vinova loza). Može se reći da je idealno za površine s rijetkim sklopom biljaka.
Još više je dobilo na značenju patentiranjem plastičnih kapaljki kroz koje se voda ispušta na tlo. Kapaljke se prave u različitim izvedbama, ali se dobrim drže one kapaljke koje osiguravaju mali ujednačeni tok vode ili kapanje s konstantnim istekom. Prednosti lokaliziranog navodnjavanju su višestruke. Prije svega, ovaj način navodnjavanja štedi vodu, povećava prinos, smanjuje opasnost od zaslanjivanja, omugućava istovremeno i primjenu gnojiva i pesticida, ograničava rast korova, smanjuje se potrebna energija.
Pored ovih nabrojanih prednosti često se javljaju i različiti problemi prilikom primjene ovog načina navodnjavanja. Najveći nedostatak je što često dolazi do začepljenja kapaljki. Osim toga, često se događaju i različita oštećenja na sistemu, nagomilavanje soli u blizini korijena, ograničen razvoj korijenova sustava i sl.
-
Ivan Medved
Glavni urednik u Agroportal.hr.
-
-
Rapska ovca
Eterična ulja i njihova primjena
Ribolov na pastrvu
Gnojidba mladih voćaka
Čili ili kajenski papar
