Ljetno prašenje strništa

Nakon žetve žitarica i uljane repice parcele nije poželjno ostaviti neobrađene, već treba čim prije pristupiti prašenju strništa. Prašenje strništa je jedna od najvažnijih ljetnih agrotehničkih mjera pripreme tla za sjetvu naredne kulture.

Glavna prednost ove mjere je očuvanje vlažnosti tla, što kasnije olakšava predsjetvenu obradu tla i pozitivno utječe na prinos naredne kulture. Prašenje strništa je uobičajeni naziv za plitku obradu tla (strništa). To je u biti vrlo plitko oranje s dubinom između 8 i 12 cm. Cilj ove mjere je usitnjavanje i prorahljivanje površinskog sloja tla s djelomičnim zaoravanjem biljnih ostataka. Time se sprječava gubitak vlage iz tla evaporacijom koja je ljeti nakon žetve strnih žitarica vrlo velika.

Do toga dolazi zato što se ovom obradom razbija sustav kapilara u površinskom sloju tla. Usitnjeno tlo pomiješano sa žetvenim ostacima predstavlja prirodni malč koji također sprječava prekomjerni gubitak vlage iz tla. Unošenjem biljnih ostataka u tlo dolazi do njihove razgradnje i pojačanog rada mikroorganizama. Osim toga uništavaju se ponikli korovi i oni u vegetaciji te se provociraju već nastale sjemenke korova na klijanje. Korovi koji izrastu nakon toga će se uništiti u predsjetvenoj obradi tla. Ako se ne provodi prašenje strništa tijekom ljetnog razdoblja isušuje se veći dio oraničnog sloja što kasnije otežava predsjetvenu obradu tla jer se formiraju veliki agregati tla koji se teško usitnjavaju te otežavaju i poskupljuju obradu. Prilikom prašenja strništa u tlo se mogu unijeti mineralna gnojiva i materijali za kalcifikaciju.

Mnoge su prednosti ove mjere. Prašenje strništa ima veliki značaj u održavanju plodnosti tla, što pozitivno utječe na prinos sljedećeg usjeva, osobito u sušim područjima. Kada se provodi prašenje strništa trebati će puno manje energije za dublju obradu tla prilikom predsjetvenog oranja. U teoriji prašenje strništa se može izvoditi različitim radnim priključcima kao što su: plug za prašenje, tanjurasti plug, rovilo (kultivator, „gruber“ ili chiesel), freza, tanjurača, teški sjetvospremač ili rotodrljača. Ipak u praksi je najprikladnije rovilo (kultivator, „gruber“ ili chiesel). To je specijalizirano oruđe za ovu vrstu operacije.

Rovilo radi na principu rahljenja površinskog sloja tla radi konzerviranja vode u tlu, suzbijanja korova, djelomičnog zaoravanja biljnih ostataka, prozračivanja tla i unošenja mineralnih gnojiva za prihranu usjeva. Osnovni radni organ su motičice različitog oblika. Postoje različiti oblici motičica, ovisno o proizvođaču, poslu koji treba obaviti i dubini rada. Za pliću obradu i prašenje strništa obično se koriste šire motičice-pačje noge koje mogu raditi i na dubini 5 cm. Za srednje duboku obradu se koriste uske ili spiralne motičice. Motičice mogu biti montirane kruto na okvir ili preko opruga ovisno o tipu zemljišta na kojem se koriste i količini kamenja na istom. Prednosti korištenja rovila su obrada bez slogova i razora, uspješnije usitnjavanje obrađenog sloja zemlje, manji utrošak energije, veći učinak, manje sabijanje podoranične površine, simetrična vuča, kretanje traktora izvan brazde, bolji raspored sile teže na oba pogonska kotača (traktor nije nagnut), omogućuje i na lošim zemljištima brže prodiranje radnog tijela u dublje slojeve, korijenje biljaka dublje prodire u zemljište te se smanjuje isušivanje tla.