Iskucavanje obavljamo kad u košnicama nema više legla. Ponekad, leglo nalazimo sve do kraja rujna ili dulje. To se događa kad imamo ovogodišnje mlade matice, jer one razvijaju leglo znatno dulje od starih matica.
Postoji nekoliko načina iskucavanja pčela iz pletara.
Pletaru određenu za iskucavanje spustimo u limenu kantu ili okrenutu kuhinjsku stolicu bez naslona. Vrh pletare okrenut je prema dolje. Prekrijemo je drugom praznom pletarom. Rubovi košnica moraju se potpuno pokrivati. Na mjestu njihova spoja zavežemo plahtu. Zatim uzmemo dva štapiča (letvice) i njima kucamo po punoj pletari, kanti ili nogama stolice od vrha preokrenute pletare prema gore. Pčelari obično ne vole kucanje izravno po košnici, jer smatraju da se ona tako oštečuje i brže raspada. Na taj način pčele uznemirimo i one počinju prelaziti iz donje košnice prema gornjoj. Ovaj postupak traje dugo, često i dulje od jednog sata. Nakon određenog vremena prestajemo s kucanjem, odvežemo plahtu i provjerimo stanje. Kad je u donjoj pletari preostalo još samo nekoliko pčela, iskucavanje je gotovo.
Međutim, ako u donjoj košnici ima još dosta pčela postupak moramo nastaviti. To je bitno jer u suprotnom postoji mogućnost da zaostane matica u donjoj pletari, jer matice obično među zadnjima napuštaju košnicu. Ako pčele koristimo za pojačavanje drugih zajednica, maticu obvezno moramo pronaći i ukloniti. Iz iskucane pletare kliještima se izvade dvije u križ postavljene letvice, za koje je pri vrhu pričvrščeno saće. Nakon toga pažljivo izvadimo saće s medom. Med se može pohraniti kao med u saću, ili ga pak izvrcamo odnosno isprešamo.
Drugi način iskucavanja obavlja se pomoću dima. Pletaru jednako postavljamo kao prilikom prve metode, ali je ne prekrivamo u potpunosti praznom košnicom. Praznu pletaru postavljamo tako da djelomice (oko polovice) pokriva donju. Nakon toga pčele istjerujemo jakim hladnim dimom. Uznemire se i prelaze u gornju praznu košnicu. Ovaj postupak traje znatno kraće od prethodne metode.