Kvaliteta vode u slatkovodnom ribarstvu

73

Količina dostupne vode i njezina kvaliteta je presudni parametar, kada odlučujemo o vrsti ribe koju ćemo uzgajati.

Kisik je osnovni element, bez kojeg riba ne može živjeti. Unosi se u vodu iz atmosferskog zraka i asimilacijom biljaka i biljnog planktona. Sadržaj otopljenog kisika omogućava ribama disanje, probavu hranidbu, razvoj, reprodukciju i dobro zdravstveno stanje. Sadržaj otopljenog kisika u vodi mijenja se sa temperaturom vode (Antalfi Antal i Tölg Istvan) do gornjih granica.

Što je voda hladnija mogućnost otapanja kisika je veća. Topljivost plinova u vodi ovisi o parcijalnom tlaku zraka i smanjuje se pri padu tlaka i porastu temperature. Potreba za kisikom ovisi od vrste ribe. Smuđ treba 2 do 3 mg kisika/l a šaran i linjak mogu podnijeti 0,7 mg/l .

U zimskom razdoblju, kada ribe vegetiraju i sve životne funkcije su svedene na minimum, mogu podnijeti za jednu noć i 0.5 mg/l kisika. Za razvoj ikre i ličinke ribe trebaju najmanje 5 mg/l kisika.

Tijekom transporta ribe iz boca napunjenih kisikom pomoću uređaja za kisik dobivaju potreban sadržaj kisika. Ako transportiramo ribu bez dodatka kisika, riba ugiba brže ili sporije ovisno od duljine transporta i količine ribe.

Tijekom ljetnih mjeseci u šaranskim ribnjacima unosom dodatne hrane povećava se organska tvar u vodi. Gnojidbom se intenzivno razvija biljni i životinjski plankton. U lipnju, srpnju i kolovozu u ranim jutarnjim satima (4 do 7 h ujutro) najčešći je nedostatak kisika. Riba pliva usporeno, gubi ravnotežu, zijeva, ubrzano diše, gura usta iz vode i čuje se šum kao da pada kiša po površini vode. Riba nastoji na taj način nadoknaditi manjak kisika i ako stanje potraje duže vrijeme, riba masovno ugiba. Odmah treba osigurati dotok svježe vode u ribnjak, uključiti aerator (ako ga ima u ribnjaku), izmjeriti sadržaj kisika, voziti se čamcem po ribnjaku, uključiti pumpu za vodu da raspršuje vodu po površini ribnjaka.

Riba ne reagira na lupanje i kretanje ljudi po nasipu, nego zijeva i može se loviti iz čamca rukom. Kada se riba povuče u dubinu vode, razbacujemo po površini vode ribnjaka gašeno vapno u prahu prema rezultatima analize vode. Vapno se ne smije razbacivati, ako su ribe na površini, jer će to izazvati oštećenje sluznice i škrga riba, te uginuće. Za ovakvo ponašanje ribe, kažemo da riba ” puši” a povezano je sa raspadanjem prevelikog broja modrozelenih algi. Voda je zelene boje i kaže se da voda “cvijeta”.

Tijekom zimskih mjeseci može također doći do nedostatka kisika, ako je ribnjak predugo zaleđen. Ugljični doksid, sumporovodik, amonijak metan i drugi plinovi se nakupljaju u vodi pod ledom. Na površini leda pravimo “okna ” dužine 2m i metar širine, dužom stranom okrenuta u smjeru vjetra, kako bi se površina prirodno proširivala. Snijeg na ledu onemogućava ulazak sunčeve svjetlosti i proces asimilacije je smanjen. U zimskim mjesecima, kada se ljudi mogu kretati po ledu “okna” se održavaju svakodnevno a zbog sigurnosti kretanja ljudi, rubove treba obilježiti granama. Sadržaj otopljenog kisika možemo izmjeriti kemijskom analizom po Winklerovoj metodi, za što nam je potrebna oprema i kemijski reagensi. Najjednostavnija je upotreba aparata za mjerenje kisika.

Ph reakcija vode za uzgoj ribe optimalna je u granicama 7 do 8. Mjeri se orijentacijski pomoću Ph trake ili točnije Ph metrima. Ako je Ph reakcija veća od 9 postoji opasnost za pastrve kao i kod nižeg Ph od 4. Šaran ne podnosi Ph veći od 10,5 i ne manji od 4,5.

Sadržaj ugljičnog dioksida u vodi nastaje disanjemriba, bakterija, planktonaa dijelom dolazi i iz atmosferskog zraka. Biljke ga troše u procesu asimilacije. Tijekom zimskih mjeseci ribe se mogu pojaviti na “oknima”, što može biti znak nestašice kisika ali i viška karbonatne kiselina, koja nastaje vezanjem ugljičnog dioksida sa vodom.

Sadržaj organske tvari ili KMNO4 test pokazuje stanje organske tvar u vodi. U proljeće kada se voda zagrijava, pojačava se razvoj planktona. Sadržaj organske tvari je u granicama 10 do 20 mg/l. Nakon gnojidbe ribnjaka organska tvar povećava se i do 60 mg/l. Vode sa većim sadržajem od 100 mg/l, smatraju se otpadnim vodama.

Kvalitetu vode za uzgoj ribe određuje također sadržaj amonijaka, nitrita sadržaj vapna, željeza dušika i fosfora. Uspješan uzgoj ribe uz postizanje dobrog prirasta i bez gubitaka zahtjeva stalno praćenje kemijske kvalitete vode i vođenje evidencije.

Mali uzgajivači ribe mogu u slučaju nenormalnog ponašanja ribe i promjene kvalitete vode donijeti vodu na analizu u laboratorije:

Veterinarski fakultet, Zavod za animalnu zoohigijenu, okoliš i ekologiju, Heinzlova 55, Zagreb, telefon 01 23 90 293;

Agronomski fakultet, Zavod za ribarstvo, pčelarstvo i specijalnu zoologiju, Svetošimunska 25, Zagreb, 01 23 93 860.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.