Kleščec, autohtona sorta križevačkog kraja

1613

Tijekom 19. stoljeća na području sjeverozapadne Hrvatske uzgajano je više sorata pod nazivom Klešcec za koje nije moguće sa sigurnošću potvrditi da su povezane s današnjom sortom koja nosi ovo ime, tj. koja od njih odgovara sorti Kleščec koja se danas zadržala jedino na Križevačkom području u Hrvatskoj.

Prvi literaturni izvor koji spominje sortu imena Kleščec navodi kako se na križevačkom području uzgaja sorta Weisser Ortlieber koju lokalno zovu Kleščec (Trummer, 1854). U njegovim najpoznatijim djelima navodi se kako postoje četiri različite sorte koje nose naziv Ortlieber (weisser, grüner, gelber i blauer), međutim ni za jednu od njih ne navodi se sinonim Kleščec niti Hrvatska kao područje uzgoja.

Najnovija istraživanja populacije Klešceca s Križevačkoga područja upotrebom molekularnogenetičkih DNK markera pokazala su da Kleščec bijeli nije isto što i Ortlieber te da se ne podudara niti s jednom istraženom sortom vinove loze dostupnom u europskoj
bazi podataka (European Vitis Database). Na temelju toga može se zaključiti kako se sorta Kleščec, koja se danas uzgaja na području Križevaca, može smatrati hrvatskom autohtonom sortom.

Sorta se prema službenim podacima u Hrvatskoj danas uzgaja na samo 0,69 ha, i to samo na uskom području Križevačkog vinogorja (APPRRR, 2013).

Vrh mladice je otvoren i slabo dlakav, s intenzivnim rubnim antocijanskim obojenjem na dlačicama. Boja lica mladog lista je bakrenocrvena. Odrasli list je pentagonalan, listovi su najcešće trodijelni, ali mogu biti i cjeloviti ili peterodijelni. Sinus peteljke je zatvoren, kao i gornji sinusi koji su često i preklopljeni. List je na licu naboran, glavne žile su zelene boje, s antocijanskim obojenjem u peteljkinoj točki. Na naličju između glavnih žila list je gusto dlakav.

Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan. Grozd je srednje veličine, cilindričnog oblika i srednje zbijenosti. Bobice su okrugle do elipticno izdužene i zelenožute boje,a meso je srednje čvrsto i bez specifične arome. S vegetacijom počinje srednje, a dozrijeva sredinom III. razdoblja. Srednje je bujna sorta.

Nije posebno osjetljiva na gljivične bolesti, osim pepelnice na koju u pojedinim godinama pokazuje nešto veću osjetljivost. Srednje je rodna. Sorta nakuplja osrednji sadržaj šećera u moštu uz umjereni sadržaj kiselina.

Sorta trenutno nema veliki gospodarski značaj, ali je iznimno zanimljiva kao posebnost križevačkoga područja. Sorta je pogodna za sadnju na povišenim, prozračnim položajima gdje daje dobre rezultate. Odgovara joj srednji i povišeni sustav uzgoja s mješovitim rezom (dugo rodno drvo) jer je rodnost bazalnih pupova slabija. Na temelju ranijih iskustava unutar sorte postoji značajna varijabilnost te je potrebno provesti klonsku selekciju kojom će se izdvojiti klonovi koji će zadovoljavati zahtjeve suvremene vinogradarsko-vinarske proizvodnje.

Populacija ove sorte u Hrvatskoj svedena je na vrlo mali broj trsova u samo nekoliko nasada na području Križevaca, što je cini vrlo ugroženom. Međutim projekt revitalizacije koji je u tijeku trebao bi rezultirati povećanjem broja trsova kao i povećanjem populacije sorte jer je na temelju rezultata najnovijih molekularnogenetičkih istraživanja i potvrde autohtonosti povećan interes proizvođača za sadnju ove sorte.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.