Specifičnosti stolnog grožđa

Stolno grožđe puno je zahtjevnije za uzgoj u odnosu na vinsko. Osim toga, gnojidba stolnog grožđa u intenzivnom vinogradarstvu predstavljaju redovite agrotehničke mjere kojima trebamo posvetiti punu pozornost.

Malo je poznato kako uzgoj stolnog grožđa zahtijeva mnogo stručnog znanja a i sama tehnologija njegove proizvodnje puno je kompliciranija. To se prije svega odnosi na gnojidbu koja se u pojedinim segmentima treba prilagođavati zastupljenom sortimentu u vinogradu. Ipak, žalosna je činjenica kako naši vinogradari malo poznaju spomenutu materiju te samo oni najodvažniji obavljaju prihranu, i to prvenstveno nekim od univerzalnih gnojiva ili eventualno gnojivom na bazi bora. To je dakako poželjna i prihvatljiva mjera prihrane kojom se preko lista (folijarno) vinovoj lozi osiguravaju dovoljne količine ovog elementa koji ima veliku ulogu u metabolizmu vinove loze.

Prihrana borom

Naime, poznato je kako bor povećava klijavost i vitalnost polenovih zrnaca, čime se osiguravaju preduvjeti za normalnu oplodnju. Drugim riječima, zahvaljujući boru, zametnutost bobica u grozdu puno je veća a njihov razvoj puno je sigurniji. To znači da prihrana borom, u većini slučajeva, otklanja pojavu osipanja cvata kod vinove loze. Jer praksa je pokazala da u Hercegovini ima dosta lokacija i vinograda u kojima svake godine, u manjem ili većem intenzitetu, dolazi do formiranja određenog broja rehuljavih grozdova, što se u žargonu naziva „prhnuće loze“. Dakle, problem nipošto nije nerješive prirode. Dovoljno je gnojivom na bazi bora lozu tretirati 2-3 puta, i to jednom ili dva puta prije, te jednom nakon cvatnje. A nedostatak bora posebno je izražen na laganim pjeskovitim tlima i u sušnim uvjetima, bez osiguranog navodnjavanja (kap po kap). Spomenimo još kako se bor osim folijarnim putem može davati i fertigacijom odnosno putem tla, ovisno od vrste gnojiva koje imamo na raspolaganju.

Poteškoće s klorozom

I dok gnojiva na bazi bora od vinogradara malo tko primjenjuje u svojim nasadima, dodavanje željeza odavno je poznata i priznata mjera prihrane na području Hercegovine. To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da su naša tla karbonatna odnosno da sadržavaju velike količine vapna pa se željezo u tlu nalazi u nepristupačnom obliku za biljku. Stoga dolazi do toga da listovi malo po malo gube svoju prirodnu zelenu te poprimaju svijetložutu boju. Simptomi nedostatka željeza manifestiraju se Sequestren protiv kloroze prvenstveno na mladim vršnim listovima i na vrhovima mladica. Međutim, ferokloroza se otklanja na relativno lagan način, i to primjenom željeznog helata koji se otopljen u vodi dodaje svakom pojedinačnom trsu. Ovisno od proizvođača, na našem tržištu nalaze se i drugi pripravci na bazi željeza a koji se mogu aplicirati i folijarnim putem. Bitno je napomenuti da u tom slučaju u istom spremniku nipošto ne smijemo miješati zaštitna sredstva (pesticide) već se željezo vinovoj lozi daje posebnim prskanjem. Inače kada su u pitanju folijarna gnojiva, puno ih je pametnije i poželjnije davati pojedinačno i bez miješanja s pesticidima.

Specifičnosti Cardinala

Cardinal je jedna od najzastupljenijih sorti stolnog grožđa u Hercegovini. Riječ je ukusnoj sorti vrlo ranog sazrijevanja. Ugodna aroma i blago naglašeni muskatni miris spomenutu sortu čini jednom od najkvalitetnijih. Međutim, ukoliko u vrijeme sazrijevanja nastupi kišno razdoblje, dolazi do pucanja pokožice bobice, čime se povećava osjetljivost prema sivoj truleži. Pored toga, takvi grozdovi gube na svojoj tržnoj vrijednosti. Kako bi se pak premostili navedeni problemi, potrebno je nasade Cardinala, nakon zametanja bobica po do faze sazrijevanja, folijarno tretirati 2-3 puta s proizvodima trgovačkog naziva BIOLIGHT (200 grama na hektar) uz dodatak gnojiva FLORAL K (3 kg/ha). Primjenom navedenih gnojiva utječemo na kakvoću sazrijevanja i boju grožđa te povećavamo sadržaj šećera u grožđanom soku. S druge strane, čvrstoću pokožice bobice Cardinala povećavamo ukoliko trsove tretiramo gnojivom CALCIUM FAST u količini od 1 kg/ha. Kada se navode doze gnojiva izražene po jedinici površine, a u našem slučaju radi se o hektaru, tada se podrazumijeva potrošnja vode u količini od 1000 litara.