Dud ili murva

Ova voćka zahtijeva vrlo malo truda – cvjetovi su samooplodni, a berba plodova ne može biti lakša. Morate samo rasprostrijeti oveću tkaninu ispod krošnje u kolovozu ili rujnu, kad počinju padati zreli plodovi.

Lagano protresite grane i tkanina ce biti prepuna plodova oblikom sličnih malinama – crveni su ili gotovo crni, a okus im je sladak i po malo gorkast. Jedu se svježi, a mogu poslužiti i za pripremanje želea, džemova ili vina. Ipak, razmislite dobro prije nego sto posadite dud u vlastitu vrtu.

Problem, prije svega, može biti nedostatak prostora, jer odrasla stabla dosegnu visinu od 6 do 8 m, a krošnja im je izuzetno široka. Osim velikog vrta, trebat će vam i dosta strpljenja, jer dud raste vrlo sporo prvih godina, a i stabla u proIjeće kasno prolistaju. Najgore od svega – prve ćete plodove kušati tek nakon sedam godina uzgoja. Problem može biti i neprimjereno sadno mjesto, jer će dud podbaciti u sjenovitim sjevernim vrtovima i u teškim tlima koja zadržavaju vodu.

Usprkos svemu, dud se isplati posaditi, čak i u sjevernijim krajevima. Kupite djelomično oblikovanu sadnicu, staru 3-5 godina, i posadite je u ožujku. Radije izaberite crni dud umjesto bijelog duda, plodovi kojeg imaju prilično bljutav okus. Prvih godina mlado će stablo trebati kolac, a rezidba treba biti sto umjerenija. Prvih dviju zima prikratite neke od postranih grana koje neće činiti kostur, a sljedećih zima odstranite sve mrtve i oštećene grane te one koje se međusobno križaju. Da se grane pune plodova ne bi slomile, poduprite ih letvama, što osobito vrijedi za starija stabla.