Štetnici i bolesti na malinama

1423

Malinov pupar – Byturus tomentosus

Malinov pupar pravi štete na malini i kupini, te koštičavom i jezgričavom voću. Imago je svjetlo smeđe boje, dug 4 mm.Ličinka je smeđa, 8 mm duga. Javlja se u proljeće te izgriza cvjetne pupove i cvjetove. Ima jednu generaciju godišnje.

Obična ili siva pjegavost lišća – Mycosphaerella fragariae

Simptomi – Najočitiji su na lišću, ali se mogu vidjeti i na peteljkama lišća ili ploda i na vriježama. Izgled pjega značajno varira, a ovisi o starosti lišća te temperaturi i vlazi. Središnji dio pjega je svjetlije sivkasto smeđe boje i uvijek su oivičene crvenoljubičastim rubom. Veličina im u prosjeku iznosi 3-5 mm. Pjege su prvo pojedinačne, a kasnije se mogu spajati što uzrokuje njegovo prijevremeno sušenje. Bolest se obično javlja kasno u vegetaciji i ne utječe bitno na urod, ali slabi biljke što se kasnije odražava na plodonošenje u sljedećoj godini.

Suzbijanje – Uglavnom se provodi preventivno. Treba uzgajati otporne sorte. Dobra je mjera ljetno obnavljanje nasada kada se košnjom starog i zaraženog lišća i njegovim uništavanjem (spaljivanjem) smanjuje mogućnost prezimljenja parazita i infekcije sljedeće godine. Kod jakih zaraza može se obaviti zaštita fungicidima.

Crna pjegavost (mrljavost) lišća – Diplocarpon earliana

Simptomi – U početku male (2-3 mm) crvene pjege koje do sredine vegetacije dobivaju 5- 10 mm u promjeru, intenzivno su crvenosmeđe boje pa u slučaju jakih zaraza njihovim spajanjem dolazi do odumiranja lišća. Lišće može i otpasti. Ukoliko bolest zahvati cvjetove (lapovi, cvjetne stapke) oni odumiru, a time je značajno smanjeno formiranje plodova. Optimalna temperatura za razvoj bolesti je 20- 25°C. Iako se smatra da se bolest javlja pri kraju vegetacije utvrđeno je da se simptomi mogu naći već u travnju i svibnju što ovisi o agroekološkim uvjetima.

Suzbijanje: Isto kao i kod obične pjegavosti lišća jagoda.

Siva plijesan plodova – Botrytis cinerea

Simptomi – Iako se mogu vidjeti na lišću i cvjetovima najkarakterističniji i najštetniji su na plodovima. Zaraženi plodovi brzo trunu. Prvo se pojave smeđe, ponekada vodenaste pjege koje ubrzo pokriju cijeli list ili plod. Ukoliko je vrijeme vlažno svi napadnuti organi prekriveni su gustom sivom prevlakom – sporonosnim organima koji omogućuju širenje bolesti. Plodovi propadaju i u transportu i u skladištu. U nasadu najviše stradaju plodovi koji su pri tlu.

Suzbijanje – Zaraze se mogu smanjiti indirektnim mjerama: jagode saditi na foliji ili oko njih rasporediti slamu kako plodovi ne bi došli u doticaj s tlom, ne gnojiti obilno dušikom i obaviti ju u jesen, u manjim nasadima ukloniti bolesne plodove, ne saditi pregusto (međuredni razmak). Uz sve navedeno tretiranje botriticidima je obvezna mjera. Treba znati da su stari nasadi jače zaraženi pa se pri intenzivnom uzgoju nasadi obnavljaju svake godine.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.