Cijepljenje dinje i lubenice

2415

Proizvodnja lubenice na otvorenom i u plastenicima posljednjih nekoliko godina postala je vrlo riskantna.

lubenica

Proizvođače tako najviše muče bolesti korijenovog sustava koje se razvijaju u sprovodnim snopićima. Tu se u prvom redu misli na Fusarium i Verticilium vrste. Ti uzročnici bolesti su prisutni na gotovo svim tlima, a pogotovo na onima gdje je već uzgajana lubenica i dinja.

Bolest za svoj razvoj traži povoljne uvjete, a to je visoka temperatura i visoka vlaga u tlu. Biljke napada u ranoj fazi uzgoja, pa čak i u rasadu. U početku biljka usporeno raste, postupno vene tj. gubi turgor od sredine vriježe prema vrhu, što na kraju može dovesti i do potpunog propadanja nasada. Takvo zemljište više nije preporučljivo za uzgoj lubenice najmanje 4-5 godina.

Upravo su ranije spomenuti problemi natjerali proizvođače lubenice da razmišljaju o cijepljenju, odnosno, kalemljenju lubenice. Za tu svrhu kao podloga pokazala se najprikladnija tikva vrg ili hibridi tikava kao npr. Macis, S1, Emphasis i slične. Razlog zbog čega se kao podloga koristi tikva je taj što ona ima jak korjenov sustav, s vrlo visokom otpornošću na bolesti i nematode. Danas se u nekim zemljama kao Grčka i Italija cijepljenje obavlja na 80 % površina.

A osnovne prednost cijepljenja lubenice na tikvu iznosimo po dolje navedenim stavkama:

  • veća otpornost na bolesti i nematode
  • na istoj površini cijepljenja lubenica se može uzgajati čak 8-10 godina
  • veća otpornost na hladnoću (rast biljke na cijepljenoj lubenici prestaje na +10 stupnjeva C, a na necijepljenoj na +15 stupnjeva C)
  • jaki porast biljke, što rezultira manjim sklopom (cijepljene 2,5-3 biljke na 1 četvorni metar, necijepljene 6-7 biljaka na metar četvorni)
  • plodovi su veći i prinos je veći

Polovicom travnja lubenica se sije u kontejnere s 80 ili 100 rupa ili u neke druge posude od plastike ili stiropora. Nakon 2 – 4 dana sije se podloga tj. tikva u plastičnim kontejnerima promjera 8-12 cm. Tikva je spremna za cijepljenje kad ima razvijena dva kotiledona lista. Prvo se na tikvi oštrim nožem ili rukom odstrani vegetacijski vrh, a zatim se na tom mjestu (između kotiledona) pravi oštrim nožem ili žiletom procjep dužine 1-1,5 cm. Nakon toga se vadi biljka lubenice i odsječe se 1,5 cm ispod kotiledona. Potom se zareže na klin tako da legne u procijep na tikvi. Kada je lubenica stavljena u procjep pričvrsti se posebnom štipalicom za tu namjenu. Ovim postupkom cijepljenje je završeno.

Iako je malo zamršen za objasniti postupak kalemljenja lubenice na tikvu više je nego jednostavan. Međutim, potrebno je voditi računa da se sa kalemljenjem nipošto ne kasni već da se ono obavi 2-3 dana poslije nicanja, odnosno, u fazi razvijenih kotiledona a što je ranije pomno i opisano. I na kraju spomenimo kako iskustva u proizvodnji lubenica pokazuju da berba cijepljenih biljaka počinje oko desetak dana ranije od berbe necijepljenih. Zar je potrebno još što i nadodati…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.