Sve o žilogrizu

Imago žilogriza dugačak je 20-30 mm, crne boje, bez sjaja. Vratni štit je hrapav i prekriven bijelom voštanom prevlakom koja se lako skida, te je kod starijih imaga tek neznatno prisutna.

Pokrilje je uzdužno istočkano, čvrsto i štiti tijelo od mehaničkih povreda. Drugi par krila služi za let, mada ovi kukci nisu poznati letači. Uglavnom lete na kraće udaljenosti (od stabla do stabla). Mužjak i ženka teško se razlikuju po vanjskom izgledu.

Jaje je mliječnobijele boje, dugačko 1-1,5 mm, ljepljivo i teško se uočava zbog toga što je prekriveno sitnim česticama tla. Ličinka žilogriza je mliječnobijele boje, apodna, tipičnog buprestidnog izgleda. Prvi grudni segment je najširi i na njemu je jasno izražen svjetlosmeđi vratni štit. Odrasla ličinka duga je 60-75 mm.

Biološki ciklus razvoja

Žilogriz prezimi kao imago i ličinka. Aktiviranje imaga u proljeće ovisi o dnevnoj temperaturi. Kasnije prelazi na koštičave voćke. Slabo je aktivan, ne leti, i vrlo malo se kreće. Uglavnom se nalazi na debljim osunčanim granama, na račvištima grana, glavom okrenut prema tlu. Lako se primijeti na grani i s veće udaljenosti, a kad primijeti opasnost pokušava se skriti s druge strane. Na dodir rukom pada s grane na tlo i simulira smrt.

Krajem svibnja i početkom lipnja, kada su srednje dnevne temperature iznad 25°C dolazi do kopulacije, a nekoliko dana iza toga do ovipozicije. Ovipozicija traje od početka lipnja do kraja kolovoza, a maksimum je u prvoj dekadi srpnja. Parovi kopuliraju uglavnom na osunčanim granama ili na deblu, rjeđe na tlu. Ženke odlažu 200 – 500 jaja, prosječno 300, pojedinačno na koru donjeg dijela debla (korijenov vrat) ili u tlo oko korjenova vrata (95 % položenih jaja), na dubinu do 7 cm. Ostatak jaja ženka odloži nešto dalje od debla, ali najviše 1 metar. Embrionalni razvoj traje 10-25 dana (pri temperaturi 27,5°C 11 dana, a pri temperaturi 21°C do 25 dana).

Nakon što se ispile iz jaja ličinke se ubušuju u tanje korijenje, promjera 10 –15 mm. Ispod kore korijenja prave široke vijugave hodnike, ispunjene piljevinom. Zbog potrebnog oslonca ličinke povijaju tijelo u obliku slove J ili U. Porastom, ličinke se kreću prema debljem korijenju i korijenovu vratu.

Nakon završenog razvoja ličinka u korijenu, korijenovu vratu ili deblu pravi komoricu, dugu oko 30 mm, u kojoj prelazi u stadij kukuljice. Najveći broj komorica može se pronaći u debljem korijenju (promjera iznad 30 mm), bliže deblu. Osim u korijenju veći broj komorica ličinke prave i na korijenovu vratu. Kukuljica je slobodna (pupa libera), bijele boje, dugačka oko 20 mm. Na području Hercegovine kukuljice se mogu pronaći tijekom ljeta (srpanj i kolovoz).

Osim u korijenu, korijenovu vratu, komorice s kukuljicama mogu se pronaći i u deblu. Mlada imaga žilogriza mogu se primijetiti od sredine srpnja pa sve do rujna. Nakon dopunske ishrane imaga kopuliraju nakon čega ženke odlože jaja. Imaga koja su se kasnije razvila, prezime i tek iduće godine kopuliraju.

Štetnost

Žilogriza najčešće nalazimo u voćnjacima koštičavih voćaka u blizini šuma, a posebno na stablima u rubnim redovima. Štete voćkama pričinjavaju imaga i ličinke, s tim da su štete od ličinki daleko veće. Kornjaši oštećuju lišće i grančice mladih voćaka posebno u rasadnicima. Imaga pregrizaju lisne peteljke na oko 0,5-10 mm od mjesta spajanja sa grančicom, a samu lisnu peteljku ne oštećuju. Na mladom stablu dovoljna su dva imaga da «defoliraju» lišće. Svježe lišće ispod stabla i ogoljele jednogodišnje grančice, siguran su znak da se prisutnosti imaga u krošnji.

Imago je posebno štetan u rasadnicima, gdje mlade sadnice mogu ostati bez lišća, a u godinama kada je populacija ovog štetnika veća, imaga izgrizaju ne samo lišće nego i vrhove mladih sadnica.

Odrasli žilogriza su posebno aktivni između 11 i 15 sati kada intenzivno lete od stabla do stabla i obavlja «defolijaciju». Unutar krošnje stabla isključivo se kreću hodanjem. Ako žele prijeći s jedne grane na drugu, vraćaju se na mjesto račvanja i tu prelaze. Unutar krošnje stabla ne lete s grane na granu. Najveće štete koštičavim voćnim vrstama pričinjavaju ličinke žilogriza. Presijecanjem sprovodnih snopića dovode do sušenja, najprije pojedinačnih grana, a kasnije i cijelog stabla. Sušenje ide od vrha ka dnu krošnje, a najprije se suše unutarnje grane.

Brzina propadanja voćke ovisi o starosti voćke i broju ličinki u njenim organima. U osušenim mladim sadnicama (prva godina nakon sadnje) pronalazili smo samo jednu ličinku, a u osušenim stablima breskve i nektarine starim 10-12 godina pronalazili smo i do 40 ličinki različitog stadija razvoja.

Suzbijanje

U manjim i izoliranim nasadima vrlo efikasna mjera je ručno sakupljanje imaga. Imaga se vrlo lako primjećuju na granama, pogotovo u početku dok je mala lisna površina. Kasnije, sredinom ljeta, najveći broj imaga nalazi se na deblu tako da je i na taj način olakšano njihovo sakupljanje. Kemijske mjere zaštite primjenjuju se u cilju suzbijanja odraslih, u vrijeme kada se hrane lisnim peteljkama. Za suzbijanje odraslih žilogriza koriste se pripravci koji imaju želučano djelovanje (pripravci na osnovu pirimifos metil, fosalon, deltametrina, beta-ciflutrina, i dr.), a izbor ovisi o kulturi koju štitimo i vremenu primjene. Prilikom prskanja potrebno je posebno obratiti pozornost na lisne peteljke koje moraju biti dobro «namočene» škropivom.

Druga mogućnost primjena kemijskih mjera zaštite je rasipanje granuliranih insekticida oko debla uz inkorporaciju. Ovu mjeru moramo ponoviti dva puta tijekom vegetacije zbog dosta razvučenog perioda kopulacije i ovipozicije.

Mjere zaštite koštičavih voćaka treba razvijati u smjeru preventive, jer su one do sada pokazale najbolje rezultate. Trenutno su u ispitivanju neke od novih preventivnih mjera zaštite od žilogriza, kao i ispitivanja otpornosti većeg broja podloga koštičavih voćaka. Svakako, u nasadima koji se navodnjavaju manje su štete od žilogriza.