Zastiranje zemljišta u voćnjacima

Na razvoj reproduktivnih organa i početak rodnosti voćaka dobro utječe zastiranje zemljišta. Osobito je korisno u krajevima u kojima godišnje padne manje od 550 milimetara vode ili nema uvjeta za navodnjavanje.

Pokriveno zemljište čuva u toku vegetacije optimalnu vlagu, utječe na prinos i kvaliteta plodova, ali i bolju pripremu mladih voćaka za zimske uvjete. Ova mjera najčešće se primjenjuje u starijim nasadima, ali se preporučuje i za mlade. Kada je u pitanju “oblačinska” višnja, to su potvrdila ispitivanja stručnjaka. Među redni razmak je četiri, a u redu dva i po metra. Stabla su jednogodišnja, dvogodišnja i trogodišnja.

Početkom lipnja, nakon obilnijih proljetnih kiša za zastiranje su korišteni bijela i crna folija, biljni materijal (natrula slama) i ručno okopavanje (prašenje), dok su za kontrolu poslužila stabla uzgojena bez obrade. Ogled je postavljen u tri ponavljanja sa po pet voćaka za svaku varijantu.

Širina pokrivenog prostora bila je dva metra, a ostatak između redova je stalno obrađivan. Sredinom svakog mjeseca, od lipnja do listopada, uzimani su uzorci zemljišta na dubinama do 30 i od 30 do 60 centimetara da bi se odredio sadržaj vlage. Istovremeno je utvrđivan sadržaj ukupne vode u lišću, a početkom vegetacije i procenat (intenzitet) cvatnje i zametanja plodova.

U godinama ispitivanja, posebno u prvoj i drugoj, bilo je samo oko 490 milimetara padalina. Najmanje je zabilježeno od lipnja do listopada 0,272 milimetra. Temperature zraka u prvoj godini bile su visoke, u drugoj nešto niže, a u trećoj najniže.

Sadržaj vlage do 30 centimetara dubine razlikovao se ovisno od načina zastiranja i starosti stabala. Najviše je zemljišnu vlagu sačuvala natrula slama (17 posto), koja je dobar izolator i tokom vegetacije omogućava prodor vode u pokriveno zemljište. Kontrolna varijanta imala je svega 13 posto, pa se ovakav način održavanja zemljišta ne preporučuje. Na većim dubinama razlike u vlažnosti bile su manje. U varijantama zastiranja izmjereno je 17-18, prašenja 17, a kontroli svega 13 posto.

Načini zastiranja utjecali su i na sadržaj ukupne vode u lišću. Najviše je bilo kada je korištena crna folija (60,2 posto), a najmanje u kontrolnoj varijanti (54,4 posto). Od lipnja do listopada te vrijednosti su se smanjivale, što je sukladno potrebama voćaka različite starosti. Naime, starija stabla imaju razvijeniji korijen, koji usvaja više vode, au ovom periodu počinje i stvaranje cvjetnih pupoljaka, pa su potrebe još veće. Voćke su najviše cvjetale na zastiranom zemljištu, pogotovu starija stabla, a najviše zametnutih plodova bilo je kada je korištena crna folija.