Prirodni neprijatelj jabučne krvave uši

2569

Posljednjih godina jabučna krvava uš (Eriosoma lanigerum Hausm.) postaje sve veći problem u plantažnim voćnjacima jabuka.

Unatoč primjeni dostupnih insekticida registriranih za suzbijanje jabučne krvave uši, nerijetko dolazi do jačanja jesenske populacije štetnika i pojave šteta u vidu rak-rana. Prošlogodišnja vrlo topla jesen pogodovala je razvoju jabučne krvave uši te je njena populacija značajno porasla. U fazi jesenskog opadanja lišća na izbojima i granama jabuka bile su vidljive brojne kolonije krvave uši.

Mnogi su voćari, zabrinuti zbog nastale situacije, odlučili nakon berbe suzbiti krvavu uš selektivnim insekticidom Pirimor 50 WG. Riječ je o sistemičnom aficidu s kojim se krvava uš može uspješno suzbijati u vegetaciji, ali u fazi mirovanja stabala kad nema lisne mase nije bio dovoljno učinkovit. Nekada su se u toj fazi koristili insekticidi na bazi diazinona i endosulfana, no njihova primjena više nije dozvoljena.

Brojni su uzroci porasta brojnosti populacije jabučne krvave uši. Jedan od bitnih je otežano suzbijanje ovog štetnika jer je presvučen bijelom voštanom prevlakom i skriven u pukotinama kore i rak-ranama, a u ljetnim mjesecima i lisna površina otežava kvalitetnu aplikaciju. Tome treba dodati i sve manji utrošak škropiva po jedinici površine u suvremenim voćnjacima. Na populaciju jabučne krvave uši utječu i klimatski uvjeti, osjetljivost podloge i sorte, uzgojni oblik, rezidba, gnojidba te negativan učinak primjene sredstava za zaštitu bilja na prirodnog neprijatelja – parazitsku osicu Aphelinus mali.

Vrlo sitna osica Aphelinus mali je endoparazitoid jabučne krvave uši koji se razvija unutar tijela odrasle uši, a na kraju razvoja osice – uš ugiba. Osica je porijeklom iz Sjeverne Amerike, a u Europu je 20-tih godina prošlog stoljeća namjerno unešena kako bi se koristila za biološko suzbijanje jabučne krvave uši. Krajem tridesetih godina osica A. mali uzgajana je u Zavodu za zaštitu bilja u Zagrebu te su grančice jabuke zaražene krvavom uši parazitiranom ovom osicom prodavane kao “afelinizirani materijal”. Grančice su unošene u voćnjake te se na taj način osica proširila u našim krajevima.

Osica A. mali je vrlo sitna, tek nešto duža od milimetra, te je gotovo neprimjetna u voćnjaku. Najčešće je skrivena pod lišćem, a zanimljivo je da se pokreće više skakanjem nego letenjem. Ženka osice leglicom odloži jaje u tijelo jabučne krvave uši, a nakon tri dana se iz njega razvije ličinka koja se hrani i živi na račun domaćina – krvave uši. U početku nije uočljivo da je riječ o parazitiranoj krvavoj uši, no nakon nekog vremena njeno tijelo pocrni, a najsigurniji znak parazitacije je rupa u tijelu uši kroz koju je izašla potpuno razvijena, odrasla osica.

Da bismo očuvali populaciju ovog korisnog kukca u voćnjacima jabuka potrebno je prilikom suzbijanja štetnika jabuke koristiti selektivne insekticide koji pošteđuju korisne kukce kao što su recimo pirimikarb (Pirimor 50 WG) te regulatori razvoja kukaca. S druge strane, važno je izbjegavati insekticide širokog spektra djelovanja (sintetski piretroidi) koji štetno utječu i na prirodne neprijatelje jabučne krvave uši.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.