Rast voćaka

176

Rast je odlika svakoga živog bića pa tako i voćaka. Da bi cijepljenje i rezidba voćaka bili uspješni, moraju se upoznati osnovne zakonitosti rasta voćaka.

Temeljnu ulogu u rastu voćaka ima zdravo i dobro osvijetljeno lišće koje u procesu fotosinteze stvara šećere i druge organske tvari potrebne za rast. Fotosinteza se zbiva samo u stanicama koje sadrže klorofil, odnosno zeleni pigment koji prima sunčevo svjetlo i uz njegovu pomoć iz ugljičnog dioksida, biljnih hraniva i vode tvori složene organske tvari.

List na koji padne manje od 30 % sunčeva svjetla, koje dolazi na obod krošnje, za voćku predstavlja potrošača, a ne proizvođača hrane. Toje zbog toga što se u lišću, uz fotosintezu, zbiva još jedan proces: respiracija ili disanje kojije u osnovi jednak kao i kod ljudi i životinja. Respiracija se zbiva u svim biljnim organima 24 sata na dan, dok se fotosinteza zbiva u lišću samo danju, i to ne podjednako cijelo vrijeme.

Okruglasta krošnja ima velik udio zasjenjena lišća u usporedbi sa stožastom krošnjom gdje je samo mali dio krošnje zasjenjen. U povoljnim uvijetima količina organskih tvari stvorena fotosintezom premašuje količinu organskih tvari koja se izgubi disanjem pa se taj ostatak može utrošiti na rast mladica, zametanje rodnih pupova i rast plodova.

Voćke koje imaju slabo osvijetljeno lišće ili rastu na siromašnu tlu i imaju slabu fotosintezu pa sporo rastu te daju malo plodova. Mlada stabla respiracijom mogu izgubiti i do trećine organskih tvari stvorenih fotosintezom. Starija stabla respiracijom mogu izgubiti dvostruko više od navedenoga. Jedan od glavnih ciljeva rezidbejest osigurati dobru osvijetljenost svim listovima na voćki kako bi ona mogla dobro rasti.

Voćke nemaju jednak rast u svome životu. Stoga se razlikuju četiri glavne životne faze: faza mladosti, faza rodnosti, faza opadanja rodnosti i faza starosti.

U fazi mladosti prevladava vegetativni rast pa voćka ne stvara rodne pupove. Tek kada postigne odgovarajuću veličinu i povoljan odnos podzemnoga i nadzemnoga dijela, voćka počinje stvarati prve rodne pupove i ulazi u doba rodnosti.

Voćke razmnožene cijepljenjem ili kojim drugim vegetativnim načinom razmnožavanja (reznicama, poleženicama i sl.) ranije prorode u odnosu na voćke koje su iznikle iz sjemena. To je ujedno jedan od glavnih razloga zbog kojeg se voćke cijepe. Razlike postoje i između pojedinih vrsta. Tako će breskvi trebati manje vremena do početka rodnosti nego orahu.

Današnje spoznaje o voćkama omogućuju suvremenim rasadnicima da proizvode sadnice koje već imaju rodne pupove, pa se prvi prirod, premda tek nekoliko plodova po voćki, može očekivati u prvoj vegetaciji nakon sadnje. Kada se ima na umu da se na jedan hektar voćnjaka može posaditi nekoliko tisuća voćaka cijepljenih na slabo bujnim podlogama, tada i tih nekoliko plodova po voćki čini dobar početan prirod po jedinici površine.

Želimo li voćke uzgajati na okućnici, rani ulazak u rod nije najvažniji. Važno je uzgojiti lijepo i čvrsto stablo pa zbog toga ima smisla žrtvovati nešto plodova u početku. To će se vratiti kasnije kroz veći prirod i dulji životni vijek voćke. Naime, ako je voćka odmah u početku opterećena rodom, iscrpljuje se i kraće živi. U suvremenim voćnjacima dugovječnost nije najvažnija jer su na tržištu neprestano nazočne nove sorte pa je opravdano što prije iscrpsti rodni potencijal voćke kako bi se osigurao kapital za sadnju novih voćnjaka. Zbog toga se oni sade na male razmake na slabo bujnim podlogama kako bi se postigla što ranija rodnost.

Razdoblje iskorištavanja iznosi do dvadesetak godina, nekada i manje, nakon čega se sadi novi voćnjak.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.