Sadnja i rezidba marelice

Rezidba se mora redovito obavljati ukoliko se želi dobiti više plodova dobre kvalitete. Također je dobro potaknuti vegetativni rast kako bi voćka stvorila što više duljih mješovitih rodnih šiba koje imaju dulje razdoblje cvatnje pa lakše izbjegavaju proljetne mrazove.

U slučaju da nema dovoljno mješovitih rodnih šiba ostavlja se jedan dio kratkih rodnih šiba bez obzira što one daju sitnije plodove koji su lošije kvalitete. Svibanjske kitice imaju najslabiju rodnost pa se slobodno mogu ukloniti. Sve veće rane potrebno je zaštititi voćarskim voskom da se spriječi pojava smolotočine i truleži. U vegetaciji, najčešće u svibnju, ljetnom rezidbom treba odstraniti sve vodopije, posebno one koje rastu na vrhovima grana. Preporučuje se ljetnu rezidbu ponoviti još koji puta tijekom vegetacije na bujnim stablima koja rastu na plodnom tlu da bi voćka zametnula više cvjetnih pupova. Na taj način će rezidba u mirovanju izostati, što je i najbolje rješenje. Stoga, marelicu je najbolje samo prorjeđivati i povijati, nikako prikraćivati (nema rezidbe na pupove ili nešto slično) i to tijekom cvatnje i vegetacije.

Najbolje vrijeme za sadnju marelice jest vrijeme mirovanja u jesen, iako se može saditi i na proljeće. Svi oštećeni dijelovi korijena trebaju se prije sadnje odstraniti dok se sitno korijenje ne prikraćuje.

U dobro pripremljenom tlu iskopaju se jame ili brazda dubine 70 cm. U njih se stavlja sadnica marelice na način da cijepljeno mjesto bude 10-ak cm iznad površine zemlje. Na korijen marelice stavi se rahla zemlja koja se mora dobro ugaziti. Sljedeći sloj iznad korijena čini stajski gnoj koji se daje u količini od 20 do 30 kg/stablu s 0,5 kg NPK formulacije 7-20-30. Sva dodana gnojiva se prekriju zemljom te se voćka zalije s minimalno 30 litara vode. Marelica se sadi na međuredni razmak 3,5 do 4 m i razmak u redu 2 do 3 m.