Navodnjavanje nasada mandarina

Bez mogućnosti navodnjavanja veoma je teško imati rentabilnu, redovitu i višegodišnju proizvodnju mandarina. Dokazano je da navodnjavani nasadi daju i do 40% veći urod od nenavodnjavanih, te da su plodovi sa navodnjavanih stabala bolje kvalitete i ranije dozrijevaju.

Mandarina na podlozi Poncirus trifoliata cijelo vrijeme svog vegetativnog perioda traži da u tlu postoje optimalne količine vode, naročito u fazama razvoja generativnih organa (cvjetanje, zametanje ploda, rast ploda) kada je najosjetljivija. Mandarina kao voćka iz vlažnih suptropskih krajeva, gdje su sušni periodi dosta rijetki, reagira veoma intenzivno na nedostatak vode u tlu. Uslijed nedostatka vode koju lišću ne može osigurati korjenov sustav, lišće pojačava transpiraciju i izvlači vodu iz pupova, cvjetova ili zametnutih plodova.

Takvo ponovljeno izvlačenje vode iz mladih plodova dovodi do stvaranja posebnog odijeljenog sloja stanica između peteljke i ploda, radi čega dolazi do opadanja plodova. Vrijeme kada treba započeti sa navodnjavanjem nasada mandarina ovisi o edafsko-klimatskim prilikama. Za utvrđivanje stanja vlažnosti tla uglavnom se koristi tenziometar (instrument koji pokazuje vlagu u tlu na određenoj dubini). Isto tako se može putem evaporimetra pratiti intenzitet isparavanja vode iz tla, te određivati vrijeme navodnjavanja.

Nedostatak vlage u tlu može se uočiti na stablu mandarine, u ranim jutarnjim satima kada mlado lišće vršnih mladica nije svježeg izgleda, pokazuje znakove uvenuća, listovi su obješeni i djelomično savijeni. S navodnjavanjem treba započeti čim se pojave prvi vidljivi znakovi opuštenosti mladih listova. Kod navodnjavanja se uglavnom koristi sustav „kap po kap“ jer je u uvjetima doline Neretve najefikasniji i daje najbolje rezultate. Za 1 ha mandarina u punom rodu treba teoretski osigurati za navodnjavanje najmanje 3000-5000 m3, ovisno o tipu tla i sustavu za navodnjavanje.