Konopljika ili fratarski papar

1301

Konopljika, fratarski papar je listopadni, do 3 m visoki, široko razgranati grm ili manje stabalce na području Mediterana, zapadne i srednje Azije.

konopljika

Pripada porodici sporiša (Verbanaceae) koja je karakteristična po nasuprotnim, prstolikim listovima, dvospolnim cvjetovima u metličastim cvatovima, a obuhvaća 60 vrsta. Nerijetko nailazimo na stabalca s promjerom od 10 do 15 cm. Krošnja konopljike je gusta, a korijenski sustav dobro razvijen, duboko prodire u tlo. Kora je sivkasta do svijetlosmeđa, duboko pločasto izbrazdana.

Izbojci su četverobridni, neznatno spljošteni i mirisni, pustenasti, prljavosivi ili sivkasto zagasiti. Odumrloga su vrha ili su na vrhu stapke s plodovima. Dugi su izbojci tanki i šiboliki. Pupovi su nasuprotni ili koso nasuprotni, izrazito otklonjeni od izbojka, sitni, zaobljeni ili nepravilno oblikovani, sivobijele boje, bez pokrovnih ljuskica. Pokriveni su gustim, zlatnosmeđim ili sivkastosmeđim dlačicama. Vršni pupovi su redovito cvjetni, a oni prema vrhu su gušći.

Cvjetovi su sitni, uglavnom svijetloljubičaste boje, katkada ružičaste (forma rosea) ili bijele. Izrazito su mirisni, u dugim, višecvjetnim, pršljenastim, metličastim cvatovima, u obliku izduženih grozdova na vrhovima izbojaka. Cvjetići su dvospolni i jednosimetrijski (zigomorfni), dugi 6-9 mm. Čaška je valjkasto-zvonasta, na vrhu četverodijelna ili peterodijelna. Cvijet sadrži četiri prašnika, dva duža i dva kraća.

Ova biljka dekorativnoga grma s lijepim i mirisnim cvjetovima ima stanovit značaj u hortikulturi te se danas kultivira u mnogim područjima umjerene i suptropske klime. Uz hrvatsku morsku obalu, na kamenjarama blizu mora, do ljeta se razvija u prekrasan i bogat grm bujnih ljubičastih grozdastih cvjetova. Stoga zaslužuje veću pozornost i za kultiviranje u našim istarskim te primorsko-dalmatinskim parkovima.

Konopljika je, uz gospinu travu i ehinaceju, jedna od klinički najistraživanijih biljaka dokazane učinkovitosti, a njena ljekovita svojstva i danas se primijenjuju. Tisućama godina upotrebljavala se zbog povoljnog utjecaja na hormonalni sustav kod žena. I stari Grci i Rimljani poznavali su je kao ljekovitu biljku, za njih je bila simbol nevinosti i čestitosti.

Njeni vrlo aromatični plodovi sadrže alkaloide koji djeluju sedativno, a u srednjem vijeku su je koristili kao sredstvo za smirivanje. Tako je u samostanima uzgajana kao antiafrodizijak (navodno i u današnje vrijeme), za potiskivanje spolnog nagona (agnus castus= nevino janje) te je zbog toga nazivana biljkom čednosti. Otuda i narodni naziv fratarski ili redovnički papar. Danas se primijenjuje u liječenju crijevnih nametnika, za regulaciju ili izazivanje mjesečnice, pojačavanje izlučivanja mlijeka u dojilja.

Osim toga uravnotežuje hormone estrogena i progesterona te se zato koristi u liječenju hormonalnih neravnoteža. Njezini listovi beru se od lipnja do rujna te pomažu zacjeljivanju rana, a plodovi se, među ostalim, koriste kao sredstvo za smirenje kod mentalnih i psihičkih bolesti (najbolje ih je brati od kolovoza do listopada). Ljekovita svojstva konopljike koriste se u obliku čajnih pripravaka, tinktura, prašaka, ulja i kupki. Mljevene sjemenke dobar su začin koji se rabi umjesto papra, kao dodatak jelima.

Izvor: Časopis Hrvatske Šume

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.