Ogrozd je idealna voćka za okućnicu

3939

Ogrozd potječe iz Sibira i Mandžurije, a u sjevernoj Europi uzgaja se od XVI. stoljeća. Na našim prostorima još uvijek predstavlja manje-više nepoznatu voćnu vrstu koja se i rijetko može uočiti u kućnim vrtovima. Uzrok tomu je slabo poznavanje ove nadasve vrijedne jagodaste voćne vrste koja kod nas ima slabu tradiciju uzgoja.

Iako se na prvi pogled čini da ogrozd nije bogat hranjivim tvarima, njihova količina u njegovim žutim, zelenim ili crvenim plodovima nije zanemariva. A radi se o voćki koja obiluje vitaminima B skupine i vitaminom A, dok C vitamina sadržava u sličnim količinama kao i crveni ribiz. Pored toga, ogrozd sadržava i veću količinu dijetetskih vlakana, betakarotina i nešto manju količinu kalcija, fosfora i željeza.

Ogrozd je skromna voćna vrsta koja dobro podnosi nepovoljne uvjete uzgoja. Prema niskim temperaturama je posebno otporan, te u vrijeme dubokog zimskog mirovanja izdrži temperature od minus 25 stupnjeva C, a pozebe nastaju tek na minus 35 stupnjeva C. Ipak, ne pogoduju mu nagla zahlađenja u vrijeme cvatnje jer to može prouzročiti smanjenje prinosa, ali i utjecati na formiranje sitnijih plodova čije staničje mjestimično otvrdne, odnosno, odumre. Ali pored svega ovo je voćna vrsta kojoj godi nešto hladnija klima.  Spomenimo i kako u pogledu tla ogrozd nije posebice izbirljiv, pa ga s uspjehom možemo uzgojiti i na našim karbonatnim tlima. Naime, ogrozd je kalcifilna biljka što znači da mu odgovaraju i tla bogata kalcijem.

Ogrozd se najčešće uzgaja u obliku grma premda se može i s deblom, a sve ukoliko se cijepi na Ribes aureum-zlatni ribiz koji je zbog svog uspravnog rasta prikladan za oblikovanje debla. Ipak, stabalca dobivena na ovaj način žive kraće od grma koji, osim što se bolje obnavlja, daje i veće prirode. Uglavnom se ogrozd, uzgojen s deblom i krošnjom, koristi za uljepšavanje vrta u kom slučaju se sadi na razmak od 1,3 metra. Uzgojen u obliku grma ogrozd se sadi na razmak redova od 2-2,5 m dok razmak u redu treba iznositi 1-1,2 metra. A njegovu sadnju najpoželjnije je obavljati koncem jeseni ili početkom proljeća, pri tom imajući na umu činjenicu kako ovaj višegodišnji grm rano dolazi na rod, nerijetko već u prvoj godini uzgoja.

Ovisno o sorti, plodovi ogrozda dozrijevaju sukcesivno od konca svibnja do kraja lipnja. Između ranih i kasnih sorti razlika u dozrijevanju iznosi oko šest tjedana. Plodovi za svježu potrošnju beru se ručno i to svakih šest dana, a jedan radnik na plantaži obere cca 60 kg plodova dnevno. Stoga se u razvijenim voćarskim zemljama berba vrši strojno, čime se učinak berbe povećava za 10-tak puta. Prinosi se kreću od 8 500 do 10 000 kg/ha. Pošto su podložni brzom kvarenju, plodove nakon berbe treba skloniti sa sunca i u što kraćem vremenskom roku otpremiti na tržište. U običnim skladištima plodovi ogrozda mogu se čuvati tek 2-3 dana dok u optimalnim uvjetima (na ništici i pri relativnoj vlažnosti od 85-90 %) mogu stajati i nekoliko tjedana. Zbog svoje podložnosti kvarenju nasadi ogrozda obično se i podižu u blizini velikih potrošačkih centara te prerađivačkih kompleksa.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.