Jednokoštuničavi ili bijeli glog

2338

Rod glogova (Crataegus) obuhvaća približno 900 vrsta iz porodice ruževki (Rosaceae), uglavnom trnastog listopadnoga grmlja, a rjeđe niskoga drveća, od kojih je pretežit broj rasprostranjen u Sjevernoj Americi, a tek 90 vrsta ima stanište u Europi i Aziji.

Jednokoštuničavi ili bijeli glog (Crataegus monogyna) je listopadni trnoviti grm visi ne 3–6 m ili rijetko manje drvo koje naraste do 8 m.

Rasprostranjen je na europskom kontinentu, na Kavkazu s prostorom do Armenije, Sibira, Himalaje i Sirije, a ima ga i u sjevernoj Africi. Posvuda je raširen u našim šumama, šikarama i kamenjarima. Stanište mu je isto kao i običnog ili crvenoga gloga: u mezofilnim listopadnim, mješovitim, rjeđe u crnogoričnim šumama, na skeletnim livadama, na rubovima šuma, u živicama, na ravničarskim i brdsko-planinskim područjima. Na nekim područjima dopire i do 1 500 m nadmorske visine.

Pepeljastosiva kora je crnkasta u pukotinama, do 1 cm debela, na mladim izbojcima bjelkastosiva ili zelenkasta, glatka, gola ili na početku dlakava. Trnovi su uglavnom do 1 cm dugi. Korijenov je sustav dobro razvijen u dubinu i širinu. Pupovi su približno 3–5 mm dugi, a sastavljeni su od više, tijesno priljubljenih, tamnocrvenih ljuski. Listovi su polimorfni, jajoliki ili rombični, na osnovi čunjasti, na kratkim, 1–2 cm dugim peteljkama, s 3–9 duboko razdvojenih režnjeva koji obično prelaze u drugu polovicu poluplojke. Cvjetovi su bijeli ili ružičasti, u pramenastim cvjetnim gronjama, a cvjetna stapka i čaška najčešće su dlakavi.

Cvijet je jakoga mirisa, daje nektar i pelud za pčele. Od cvjetova se priprema poseban liker. Cvjeta u svibnju i lipnju, kasnije od običnog ili crvenoga gloga, kojemu je vrlo srodan. Od njega se razlikuje po dlakavim cvjetnim dršcima i po dublje razdvojenim režnjevima na listovima (donji urez najdublje ulazi u list). Listovi su s gornje strane uglavnom manje sjajni od listova crvenoga gloga, a po obliku mogu znatno varirati (i s 9 razdvojenih režnjeva). U usporedbi s crvenim glo cvjetovi su manji i razvijaju se 15 dana kasnije, s bijelim laticama i crvenim prašnicima. Neznatno su sitniji i plodovi (promjer 6–8 mm), a u njima je tek jedna koštica.

Cvijet i list se u pučkoj medicini upotrebljavaju za različite pripravke, za liječenje arterioskleroze, hipertenzije, srčanih bolesti i za umirenje. Plod gloginja je crvene boje, rjeđe žute (varijetet xanthocarpa) ili bijele, 7–10 mm dug, s jednom sjemenkom, jestiv i manji od običnoga gloga. Dobroga je okusa tek poslije prvih mrazeva. Ovaj je glog varijabilna vrsta, a unutar njegova prostranog areala opisan je veći broj infraspecijskih oblika.

Primjerice, na dinarskim je planinama zastupljen subsp. inzengae, koji obuhvaća nekoliko varijeteta i formi. Tako je varijetet transalpina znakovit za mediteranska i submediteranska područja, gdje se pojavljuje na ljutom kršu. Riječ je o niskom, vrlo bodljikavom grmu primorskih šuma, s kožastim, 1,5 – 2,5 cm dugim listovima, na licu tamnozelenim i sjajnim, a na naličju sivodlakavim.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.