Dalmatinska metlika

2002

Dalmatinska metlika, dalmatinski tamaris, jadranski tamariš, tamariž, metljika, metljica, narodski su nazivi za svima nam poznato drvo niskoga rasta koje često predstavlja jedini izvor hlada koje možemo pronaći uz plaže u ovim vrućim ljetnim mjesecima.

Dalmatinska metlika rasprostranjena je na području jadranskih otoka i obale. Nastanjuje pješčane i šljunkovite obale mora i aluvijalna staništa uz riječne tokove. Ima pionirsku ulogu u formiranju vegetacijskog pokrova. Raste kao manje stablo ili šibasti grm, visine 2 – 5 metara, prozračne i razgranate krošnje. Latinsko ime roda potječe od latinske riječi za rijeku Tamaris u Španjolskoj. Na engleskom jeziku poznat je kao salt cedar (slani cedar). Pretpostavlja se da je smola tamarisa zapravo biblijska mana koju je Bog dao Izraelcima na putovanju kroz pustinju. No, to je izlučevina kukaca na listovima Tamaris mannifere koje se po noći zgrušaju i sakupljaju u rano jutro te jedu kao pogača ili kruh, a imaju okus nalik na med.

Od grana tamarisa izrađivale su se metle, od drveta drveni predmeti i to ukrasni, a drvo je rjeđe korišteno za ogrjev. Stvara ugodan hlad uz morsku obalu i može poslužiti pošumljavanju specifičnih staništa kao što su mjesta s jakom posolicom ili udarima vjetra. Pošto je pepeo ovog drveta pun soli (poput biljaka slanjača) tamaris se koristio u štavljenju kože i za dobivanje nekih boja. Biljka je ukrasna (ali u ovu svrhu se upotrebljavaju druge vrste tamarisa, ova vrlo rijetko), mirisna, i medonosna.

Tamaris je ljekovit te pomaže antimikrobno, jetri, ali i upali zubnog mesa, zatim kod manjih rana i reumatizma, a koriste se dijelovi biljke ili njihovi ekstrakti, međutim može izazvat i alergije. Ako ponekad ljeti u ranijim jutarnjim satima prođemo pored tamarisa primijetit ćemo kao da je orošen, ali to nije rosa, nego izlučuje višak obično slankaste tekućine, naročito ako je neposredno uz more (u mesnatom korijenju može pohranjivati vodu). Pored do sada poznatih hrvatskih naziva za tamaris, na Pagu smo saznali još jedan, tamo ovu vrstu nazivaju kamariž i karamiž. Na otoku se vrlo često sadila na rubovima parcela za burobran i za označavanje međa u polju jer nije invazivna i lako se uklanja ako smeta (ima plitak korijen). No, njenu prisutnost ne vole baš u dvorištima kuća jer se, kako kažu, u ljetnim mjesecima u njenim krošnjicama okupljaju rojevi komaraca pa zna biti vrlo neugodno imati ga posađenog kraj kuće.

Tamaris ima duge izbojke i kratke koji u jesen opadaju zajedno s lišćem. Kora je tanka, svijetlosmeđa, kod starijih primjeraka posivi i plitko ispuca. Korijen se odlikuje sposobnošću dobrog vezivanja tla na vapnenačkom kamenjaru. Pupovi su maleni, po 1 – 3 zajedno, ovalno šiljasti. Listovi su naizmjenični, sitni, ljuskavi ili igličasti i bez peteljke. Cvjetovi su maleni, četverodijelni s nadcvjetnim tučkom. Formiraju guste, duge, grozdaste i ružičaste cvatove.

Plod je mali piramidalni tobolac koji uzdužno puca na više dijelova, a sadrži više sitnih sjemenki koje imaju na vrhu čuperak svilenkastih dlačica. Dalmatinska metlika je listopadna, heliofilna, mezofilna, hidrofilna, kserofilna, entomofilna i medonosna vrsta. Cvjeta u svibnju i lipnju. Razmnožava se sjemenom i vegetativno. Ima veliku izbojnu snagu, a otpale grane lagano se zakorjenjuju.

U priobalnim područjima s toplijom klimom uzgaja se nekoliko stranih vrsta ovoga roda kao što su – T. africana (afrička metlika), T. gallica (francuska metlika) i T. tetranda (kaspijska metlika). Osobito su dekorativni u vrijeme cvjetanja, a i kasnije, jer imaju prozračnu krošnju. Dobro podnose posolicu pa rastu neposredno uz morsku obalu. I za kraj, jedna zanimljivost koja se ne može ne primijetiti, iz nekoga razloga brojni restorani i hoteli duž naše obale nose naziv baš ovog mediteranskog stabla, svakako puno češće od imena ostalih stabala.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.