Zanimljivosti o dudu ili murvi

Kroz narodnu predaju, poznate su izreke poput: “Ko sanja da jede dud, ostvarit će veliku zaradu!” Dok crni dud simbolizira zlatnike, bije li dud simbolizira srebrnjake, ali i bogataša sa mnogo djece.

U davna vremena, u našoj zemlji dudovi su rasli uz mnoge okućnice, a plodovi su bili izvrsna slastica djeci i odraslima. U tim vremenima bio je običaj da se vjenčanje ili rođenje djece obilježi sadnjom ovog prekrasnog stabla.

Ima više vrsta dudova. Najpoznatiji su crni dud (Morus nigra) i bijeli dud (Morus alba), ali i crveni (Morus rubra) podrijetlom iz Sjeverne Amerike. Domovina crnog duda je Mala Azija (Perzija), iz koje je i donijet u naše krajeve. Za razliku od crnog, bijeli dud potječe iz Kine.Ime mu dolazi od latinske riječi mora što znači kašnjenje, vjerojatno zbog polaganog razvoja pupoljaka.

Dud je visine do dvadesetak metara, ispucale kore i okruglaste, široko razgranjene krošnje. Listovi su mu zelene boje, jajastog oblika i nazubljenih krajeva. Cvjeta u svibnju, cvjetovi su sitni i sakupljeni u male grozdaste cvatove. Plodovi ili dudinje sastoje se od gusto zbijenih bobica sličnih kupini, vezanih uz peteljku.

Postoje razlike između bijelog i crnog duda. Bijeli dud ima više stablo, glatko nazubljene listove te različitu boju plodova. Kod crnog duda plodovi su tamnoljubičaste boje, kod bijelog bijele ili žute boje. Jagodastog su oblika, beru se od lipnja do kolovoza. Sadrže mnogo grožđanog šećera, vitamina C, mangana, jabučne i limunske kiseline (plodovi crnog duda). Jedu se svježi ili prerađeni u džem, sirup ili rakiju dudovaču.

U prošlosti se bijeli dud uzgajao kako bi se njegovim listovima hranile gusjenice dudovog svilca. Gusjenice se razvijaju iz jajašaca koje teže do 30 grama, a za svoj razvoj trebaju oko 1500 kg lišća duda. Na taj način dobiva se sirova svila, opredanjem svilenih čahura u svilu. Uzgoj dudovog svilca uveden je 1761. u Slavonsku krajinu, 1764. u Varaždinsku, a između 1772. i 1774. u Bansku krajinu. Na zemljištu u blizini grada Varaždina, za potrebe uzgoja dudovog svilca, 1770. je bilo posađeno 8455 stabala dudova, dok je sam rasadnik imao oko 6000 sadnica stabala. I grad Krapina bio je u 19. stoljeću prepun dudovih stabala na kojima su se uzgajali dudovi svilci, za potrebe svilarske industrije u Mariboru, Varaždinu, Osijeku. Sredinom 19. i početkom 20. stoljeća uzgojem dudovog svilca u Istri se bavilo starije pučanstvo i djeca. I danas o tome svjedoče ostatci starih dudova po istarskim mjestima. Kraljica Marija Terezija 1763. poziva gospodu, uprave, samostane i općine i u drugim dijelovima Austro-ugarske monarhije da počnu s proizvodnjom bijelog duda.

Svilarstvo, kao značajna gospodarska grana u našim krajevima, se tako održalo do sredine devetnaestog stoljeća. Oko 1855. bolest dudova svilca dodatno je djelovala na uništenje ove dotad profi tabilne proizvodnje, ali i konkurencija iz ostalih zemalja poput Italije, Francuske i Japana. U prošlosti su se i u Dalmaciji uzgajali dudovi za potrebe svilarske industrije. Tako su žene u Konavlima ovako dobivenom prirodnom svilom ukrašavale svoje nošnje.

No, murve su u Dalmaciji bile i ukras grada ili mjesta u kojima je stanovništvo za vrućih ljetnih dana tražilo osvježenje ispod njihovih krošanja. Sadili su ih u lukama i lučicama, ali i na trgovima i u vrtovima. Na taj način postajali su zaštitni znak pojedinog mjesta. Nažalost, tijekom godina, mnogobrojna stabla dudova (murvi) iz naših turističkih mjesta u Dalmaciji zamijenjena su sadnicama palmi, što je ovim mjestima oduzelo autohtoni izgled i draž. Jedan od takvih zaštitnih znakova u Splitu je stara murva (bijeli dud) posađen kraj starog Hajdukovog stadiona. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Splitsko dalmatinske županije pokrenula je inicijativu da se stablo proglasi botaničkim spomenikom prirode, ali do sada u tome nije uspjela. Dud je zaštitni znak i Makarske koja je poznata po prekrasnom drvoredu ovih stabala.

Vrlo je ljekovit. Od lista i kore pripravljaju se ukusni čajevi koji su vrlo djelotvorni u liječenju infekcija (upale grla i mokraćnih putova), ali i šećerne bolesti. U prošlosti su se od njega radili i dijelovi za neretvanske lađe, ali i bačve u kojima se čuvala, kao i danas, rakija.

Danas, osim gore spomenutih vrsta dudova, postoje selekcionirane vrste, ali i križanci crnog, bijelog i crvenog duda. Ova vrsta stabala značajna je u hortikulturi. Dobro podnosi rezidbu, formiranje raznih oblika krošanja, ali ima i visećih tipova stabala. Dud se vrlo jednostavno razmnožava uz pomoć reznica. Dovoljno je s rodnog stabla uzeti mladicu dužine 30 do 40 cm pa je ujesen ili u rano proljeće položiti okomito na tlo, tako da dva pupa ostanu iznad površine, a u slučaju suše sadnicu treba zalijevati.

Na taj način izrast će novo stablo duda istih svojstava kao i drvo s kojeg je mladica uzeta. Nažalost, danas značajnijeg uzgoja ovog vrijednog, ali zaboravljenog voća u našoj zemlji nema. Neke županije i gradovi potiču njegov uzgoj, a takvu inicijativu trebalo bi pokrenuti i na razini države kroz poticaje u poljoprivredi.