Staklo i staklena ambalaža

Staklo je oduvijek fasciniralo ljude. Nekoć se, kao jedan od prvih trgovačkih proizvoda, smatralo statusnim simbolom faraona i careva. Dokle sežu počeci stakla? U doba starih Egipćana? Ili otkad je čovjeka? Oba odgovora su netočna. Staklo je staro koliko i naša planeta.

Može nastati na prirodan način,ako se, primjerice,udarom munje ili erupcijom vulkana kamenje dovoljno zagrije. Tada nastaje „vulkansko staklo“ ili opsidijan. Tim staklastim oblikom kamenja služili su se već ljudi kamenog doba, naši su pretci od njega pravili oružje, nakit i amajlije. Opsidijan je bio izrazito omiljen kod lovaca i sakupljača, pa se njime vjerojatno počelo trgovati veoma rano.

Staklo je proizvod prirode. Izrađuje se od kvarcnog pijeska,kalcita, sode, i staklenog loma (koji se dobiva iz stare staklene ambalaže). Staklo je materijal koji se može u potpunosti reciklirati – bezbroj puta preraditi i uporabiti kao sirovina za proizvodnju novih staklenih boca.

Prema recepturi, u mješaonici smjese pripreme se svi sastojci za proizvodnju staklenih boca (sirovine i stakleni lom). Ta se smjesa ubacuje u peć gdje se tali na temperaturi od 1580 oC. Najvažniji energent za loženje peći je zemni plin. Iz kontinuirano tekuće staklene taline režu se užarene staklene kapi, koje se preko žlijeba usmjeravaju u pretkalup.

Predoblik pomoću komprimiranog zraka u kalupi dobiva svoj konačan oblik. U hladnjaku se završno oblikovana užarena boca, radi uklanjanja napetosti, postupno hladi. Završno oplemenjivanje izvanjske površine dodatno štiti staklenke od ogrebotina i poboljšava otpornost na lom. Izlaskom iz hladnjaka boce se podvrgavaju vizualnim, mehaničkim i elektronskim ispitivanjima, provjerava se njihova kvaliteta. Sve što nije u skladu sa zahtjevima odmah se izdvaja i vraća na taljenje u staklarsku peć. Nakon ispitivanja kvalitete staklenke se automatski slažu na palete, te se na njih stavlja termoskupljajuća folija. Higijenski zapakirane boce se nakon toga stavljaju u skladište gotove robe ili izravno idu u isporuku.

Staklene zanimljivosti

– Taljenjem stakla prvi su se počeli baviti drevni Egipćani 1500 godina p.K.
– Pronalaskom staklene puhaljke, u 1 stoljeću prije nove ere, počela je proizvodnja šupljeg stakla, staklenih posuda i boca koje su služile u svakodnevnoj uporabi.
– Izumom stroja za puhanje 1905. godine počinje era industrijske proizvodnje šupljega ambalažnog stakla.
– U svijetu se dnevno proizvede preko 500 milijuna staklenih boca.
– Godišnje se baci gotovo 100 milijardi boca.
– Potrebne su samo tri staklene boce da bi se dobio kilogram stakla koje možemo reciklirati
– S energijom koju uštedimo recikliranjem jedne jedine boce žarulja od 100 W može svijetliti 4 sata
– U Švicarskoj se reciklira 96 % otpadnog stakla, u Hrvatskoj 58 %

Da staklene boce mogu koristiti i u druge svrhe dokazali su budistički redovnici iz Tajlanda koji su od 1984. godine skupljali staklene boce, te od njih izgradili hram i čitavu okolicu hrama. Za taj pothvat bilo im je potrebno približno milijun i pol recikliranih boca, a time žele potaknuti lokalne vlasti da im pomognu u daljnjem naumu-izgraditi cijeli kompleks od stakla.