Sivo dalmatinsko govedo

3009

Sivo dalmatinsko govedo nastalo je sustavnim uzgojnim radom na području Dalmacije kojim su se nastojale unaprijediti proizvodne odlike lokalne populacije goveda.

U uzgojnom radu se križanjem sa sivim austrijskim govedom (porijeklom iz austrijske pokrajine Tirol;Austrian grey cattle) nastojalo poboljšati lokalnu populaciju goveda u pogledu veličine okvira, mliječnosti i mesnatosti. Odlukom Zemaljske vlade Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, početkom XX. stoljeća iniciran je uvoz inozemnih pasmina u područje Dalmacije i njihovo križanje s lokalnom populacijom goveda. Zakonom iz 1908. godine propisano je da bušu u kraškim predjelima treba pretapati čistokrvnom oberintalskom pasminom (sivim austrijskim govedom).

Premda navedenu godinu možemo uzeti kao početak sustavnog oblikovanja sivog dalmatinskoga goveda, postoje pisani tragovi da je u Dalmaciju (Knin) već 1898. godine uvezeno nekoliko rasplodnih grla sive oberintalske pasmine. Kontinuitet introdukcije sivoga goveda prekidan je tijekom dva svjetska rata. Posebno je intenzivan uzgojni rad na oblikovanju sivog dalmatinskoga goveda bio u razdoblju 1956.-1973. godine kada je u Kninu uspostavljen Centar za umjetno osjemenjivanje u kojem je dominirao genom sivoga goveda i koji je u nekoliko godina uveo umjetno osjemenjivanje u cijelo uzgojno područje. U razdoblju 1973.-1985. godine opskrbu sjemenom bikova sive pasmine preuzima Centar za umjetno osjemenjivanje u BanjojLuci, a od 1985.Centar za reprodukciju u stočarstvu Republike Hrvatske.

U Matičnu knjigu sivih bikova u razdoblju 1947.-1975. godine upisano je 119 muških rasplodnjaka. Značaj je sivog dalmatinskoga goveda u stočarstvu Dalmacije u XX. stoljeću veliki i glavnina govedarske proizvodnje u ovom području tijekom tog razdoblja temeljila se upravo na ovoj populaciji. Premda provedeno križanje nije u potpunosti dalo očekivane rezultate jer uvjeti držanja i hranidbe nisu pratili genetske predispozicije populacije, sivo dalmatinsko govedo ostvarivalo je veće prinose mlijeka i mesa u odnosu na izvornu populaciju goveda.

Uvjeti držanja sivog dalmatinskoga goveda su skromni. Za smještaj se često koriste nastambe tradicijskog tipa, dok tijekom većeg dijela godine goveda borave na pašnjaku.Osnovu obroka čine paša i sijeno, a krepka krma koristi se u skromnim količinama. Sivo dalmatinsko govedo osim paše često koristi brst nižeg raslinja krša, čime pozitivno utječe na funkcionalno održavanje okoliša.

Sivo dalmatinsko govedo prilagođeno je krškom podneblju Dalmacije te kao takvo pogodno za održavanje funkcionalnog očuvanja staništa. Odlično koristi pašnjak i brst nižeg raslinja, čime vraća u funkciju zapuštene pašnjake. Ispašom sivog dalmatinskoga goveda potiče se rast poželjnih biljnih zajednica te suzbija korovno raslinje. U pogledu interakcije s drugim divljim životinjama, grla sivog dalmatinskoga goveda potrebno je štititi od divljih predatora (vuk, medvjed) koji ih mogu ugroziti.

Sivo dalmatinsko govedo je prilagodljiva, dugovječna i izdržljiva pasmina niže do umjerene razine proizvodnje. Za razliku od drugih izvornih pasmina goveda, uzgojni je naglasak sivog dalmatinskoga goveda na proizvodnji mlijeka i mesa, dok je radna funkcija, proizvodnja stajnjaka ili kože od sekundarne važnosti. Dominira siva boja dlake (73%), dok se svjetlije i tamnije nijanse javljaju rjeđe (12%; 15%). Sivo dalmatinsko govedo je umjerene veličine tjelesnog okvira: visina u grebenu je 123,5 cm, dužina trupa 140 cm i obujam prsa 177 cm (Ivanković, 1997).Glava sivog dalmatinskoga goveda je umjerene dužine i širine u čeonom dijelu. Rogovi su »brachicernog tipa«, umjerene dužine, tamnije pigmentirani u bazalnom dijelu te svjetliji u vršnom dijelu. Vrat je umjerene dužine i mišićavosti.

Leđa su umjerene dužine a zdjelica je duga, prema kraju blago ukošena. Noge su čvrste i pravilno građene, no javlja se i »kravlji« stav. Papci su tvrdi, prilagođeni za kretanje po krševitom terenu. Odrasle krave teške su od 400 do 500 kg, a bikovi od 500 do 550 kg. Vime je umjerene veličine a kapacitet proizvodnje mlijeka u tradicijskom sustavu držanja je oko 2500 kg u laktaciji. Dnevni prirasti su umjereni a randman trupa i kapacitet rasta čine ovu pasminu pogodnom za sustave proizvodnje mlijeka i mesa niskog do umjerenog intenziteta.

Veličinu populacije sivog dalmatinskoga goveda procjenjujemo na 2000 do 2500 jedinki i nije ju moguće precizno utvrditi, jer se ne vodi kao posebna pasmina u središnjem registru goveda pri Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji. Pasmina je rasprostranjena isključivo na područjuDalmacije a srodne pasmine goveda (buša, sivo austrijsko govedo) nalaze se u široj regiji. Pretpostavljamo da je populacijski trend sivog dalmatinskoga goveda negativan zbog izostanka sustavne uzgojne skrbi.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.