Gnojidba kiwana

Ovo je voće podrijetlom iz središnje i južne Afrike, točnije iz Zimbabwea, Botswane, Namibije i Nigerije. Primarno se uzgaja na Novom Zelandu gdje je i dobio ime kiwano, a podjednako se sadi i u SAD-u, Izraelu, Keniji i Čileu. Međutim, od 1930-ih godina kada se glasina o njemu proširila izvan afričkog kontinenta, njegova popularnost ubrzano raste i u drugim dijelovima svijeta.

Gnojidba prije sadnje kiwana izrazito je važna. Tlo je najbolje zagnojiti u jesen, a preporučuje se gnojidba stajskim gnojem nakon čega je potrebno zaorati tlo 30 cm u dubinu.

Preporučena količina stajskog gnoja je dvije tone po hektaru zemlje. Ako tlo nije zagnojeno u jesen, gnojidba se može obaviti i u proljeće prije same sadnje. Gnojidbu je najbolje obavljati tako da se naizmjenično dodaju organska i mineralna gnojiva. Uz stajsko gnojivo, dobro je koristiti i mikrobiološke poboljšivače tla koji u svom sastavu imaju spore gljive Trichoderma aperellum.

Uz gnojidbu prije sadnje, jednako je važna i redovita prihrana tekućim lisnim gnojivima koja se preporučuje obavljati svakih 10 do 12 dana.

Takva gnojiva možete pripremiti i kod kuće, primjerice od gaveza, preslice ili koprive koji potiču razvoj i imaju fungicidni učinak. Možete koristiti i preparate na bazi minerala, primjerice preparat 501 koji je na bazi kvarca. Kako biste povećali otpornost biljke, možete koristiti prihranu na bazi biljnih aminokiselina koju treba provesti prvo prije cvatnje, a zatim i dva tjedna nakon cvatnje.