Datulja (Phoenix dactilyfera)

Datulja (lat. Phoenix dactilyfera) je jedina vrsta roda Phoenix čiji plodovi imaju komercijalnu upotrebu. Zbog svojih jestivih plodova – datulja koji izgledom i okusom podsjećaju na voće mnogo se, često na velikim plantažama, uzgaja u bliskoistočnim zemljama i naročito u sjevernoj Africi. Jedina plantaža datulja Europi nalazi se kod španjolskog grada Elche, a ova palma je također uvezena u Ameriku te se i u južnoj Kaliforniji nalaze plantaže ove vrste.

Ova palma srodna je Phoenix canariensisu i dobro trpi niske temperature, ali je na našoj obali slabo raširena. Podnosi u suhoj klimi temperature do -10 °C, a po nekim izvorima čak i -15 °C. Phoenix canariensis u Hrvatskoj se u nešto značajnijim količinama nalazi u Splitu i okolici te na Hvaru, dok se Phoenix dactylifera uglavnom viđa južnije, ponajviše na dubrovačkom području. Na talijanskoj su obali ove palme jedne od najraširenijih.

Ova palma srodna je Phoenix canariensisu i dobro trpi niske temperature ali je na našoj obali slabo raširena. Podnosi u suhoj klimi temperature do -10°C, a po nekim izvorima čak i -15C. U Hrvatskoj se u nešto značajnijim količinama nalazi u Splitu i okolici te na Hvaru. Na talijanskoj je obali ova palma jedna od najraširenijih.

Stablo joj je uže nego kod Phoenix canariensisa, svake godine stvara bočne izdanke pri osnovi debla ali i na deblu koji je usporavaju u rastu. Ti se izdanci obično skidaju zbog razmnožavanja zakorjenjivanjem pa tako palma doseže svoju punu visinu od 20-30 m. Na deblu ima izražene pravilne usjeke u obliku horizontalnih romboida. Ostaci peteljki su pri vrhu pretvoreni u bodlje koje se nalaze i na bazi samih peteljki. Krošnja joj je rjeđa sa listovima dugim 5-6 m, zelenoplave ili zelenosive boje. Lisni segmenti su poredani u obliku slova V.

Plodovi sadrže mnogo šećera i veoma su važni u prehrani lokalnog stanovništva. Ponegdje se može pročitati da je ova vrsta otpornija od Phoenix canariensisa što treba uzeti s rezervom jer se njena otpornost očituje u uvjetima vrlo suhe klime.