Ekološki uzgoj rajčica u zaštićenim prostorima

963

Presadnice se mogu proizvesti u klijalištima, niskim ili visokim tunelima. U takvim prostorima formiraju se gredice širine 1-1,2 m na kojima se sije ručno uz razmak redova 10-15 cm i u redu 2-3 cm.

rajcica

Obično se nakon sjetve i zalijevanja pokriju lončići i gredice tekstilnom folijom ili papirom da bi se održala vlaga do trenutka pojave prvih znakova nicanja. Tijekom rasta presadnica na gredicama ili lončićima, bitno je održavanje optimalnih dnevnih i noćnih temperatura, zračenje zaštićenog prostora, održavanje optimalne vlage i dobra osvijetljenost. Takvim uzgojem presadnica rajčica u optimalnim uvjetima brže se postiže potrebna veličina presadnice (5-9 listova, visina 15-25 cm). Zbog moguće pojave biljnih bolesti i šteta uzrokovanih štetnim organizmima, rajčice treba uzgajati u višegodišnjem plodoredu. Pravilan plodored u ekološkom uzgoju rajčica predstavlja preventivnu mjeru za održavanje zdravlja bilja, plodnost i biološku aktivnost tla.

Kod uzgoja povrća vrtlari primjenjuju mješovitu ili kombiniranu sadnju u vrtovima. Sadnjom rajčice s drugim vrstama povrća i cvijećem sprječava se pojava korova i štetnih insekata na prirodan način. Dobar susjed rajčici se pokazao celer, češnjak, grah, kupusnjače, poriluk, cikla, salata, radič, mrkava, peršin. Dragoljub zasijan uz rajčicu, štiti istog od lisnih ušiju, a kadifica od nemetoda. Osobito je djelotvorna kombinacija kupusnjače i rajčica, jer rajčica odbija kupusnog bijelca. Kao loši susjedi rajčici pokazali su se grašak, komorač i krumpir. Kod sadnje presadnica rajčica na otvorenom treba pripaziti da su vremenski uvjeti slični onima koji su bili u rasadu, jer je rajčica vrlo osjetljiva na hladnoću.

Najčešća bolest od koje stradava rajčica u našim krajevima je plamenjača. Plamenjača je gljivična bolest. Ona se širi kada ima previše vlage, pa da biljka obolijeva uglavnom nakon kiše. Plamenjača uglavnom pogađa rajčicu i krumpir.

Osim plamenjače, rajčicu može napasti i pauk. To se često događa za vrijeme jakih suša. Na licu listova pojave se bjelkaste manje ili veće pjege, a na njihovu naličju vidljiva je fina sivkastobijela pređa u kojoj se nalaze pauci, njihove ličinke i jajašca. Listovi na početku izgledaju mramorno, a kasnije postaju bjeličasti i posuše se. S osušenih listova, pauk se seli prema vrhu biljke na mlade listove. Plodovi ostaju sitni i mijenjaju oblik. Ako se reagira na vrijeme, u početnoj fazi bolesti biljka se može spasiti. Kad se jednom biljka zarazi, potrebno je odmah odstraniti sve oboljele dijelove biljke i spaliti ih.

Čak i stupiće za koje je biljka bila vezana ne smijete koristiti iduće godine, već ih trebate spaliti. Ono što se da učiniti je pokušati spriječiti zarazu. To možete učiniti tako da njegujete tlo, jer je ono osnova zdravog rasta. Ako biljka ima hranjivo tlo, bit će otporna i teže će se zaraziti. Zalijevajte rajčice tekućim gnojivom od koprive jednom tjedno i bit će vam zahvalne. Prskajte ih redovito čajem od preslice. Preslica sadrži puno silicijeve kiseline i djeluje preventivno protiv gljivičnih oboljenja.

Rajčicu često napadaju krumpirove zlatice. Upravo radi zajedničkih nametnika i bolesti ne preporučuje se sadnja rajčice pored krumpira. Krumpirove zlatice će ipak prvo odabrati krumpir, tek krajem ljeta više počinju napadati rajčicu i patlidžan. Krumpirovu zlaticu najlakše ćete mehanički ukloniti s vaše biljke. Kada osjete opasnost, ukoče se, padnu s biljke na tlo i prave se mrtve. Tada imate priliku pokupiti ih i odnijeti na neko drugo mjesto gdje neće raditi štetu. Osim krumpirove zlatice, rajčicu napadaju i lisne uši te razne vrste insekata i gusjenica. Lisne uši možete odstraniti s biljaka mlazom vode. Taj postupak treba provoditi ujutro kako bi se biljke što prije osušile na suncu. Ako to ne pomogne, možete upotrijebiti neko od prirodnih sredstava.

Protiv lisnih uši, hrđe, grinja, gusjenica i mrava u 10 l vode (najbolje kišnice) potopite 300 g svježih listova i cvjetova pelina ili 30 g suhog pelina. Ostavite pelin da se namače u vodi 2–3 dana, nakon čega koristite ovu tekućinu za redovito prskanje vaših rajčica.

Uporaba organskih gnojiva u ekološkoj proizvodnji rajčica je osnovni princip gnojidbe, jer nema negativnih posljedica na zdravstvenu ispravnost i hranjivu vrijednost uzgajanih biljaka te negativnog utjecaja na okoliš. Za bio-vrtlare kompost je ekološki najprihvatljivije gnojivo. Prilikom spremanja komposta recikliraju se i vraćaju u tlo neiskorišteni biljnih ostaci i maksimalno se čuva okoliš. Kao izvor hraniva može se uporabiti stajski gnoj koji mora biti potpuno zreo, jer u protivnom se njegovom razgradnjom troši puno vode što se negativno odražava na rast i razvoj rajčice.

Opće pravilo među bio-vrtlarima je da tlu oko biljaka u vrtovima pokriju usitnjenim i suhim biljnim materijalom. Malčiranje uz pomoć slame, sijena, usitnjenih grančica i biljnih ostataka osim što smanjuju isparavanje vode, sprječava razvoj korova i stvaranje pokorice. Listovi gaveza (bogati kalijem) i listovi rajčice su prikladna za zastiranje tla na kojem uspijeva rajčica. Često se na većim poljoprivrednim parcelama u ekološkoj proizvodnji rajčica kao pokrovni materijal koristi biorazgradiva malč folija ispod koje su nalazi sustav za navodnjavanje kap po kap. Tijekom vegetacije najvažnije je da se rajčicama osigurava dovoljno svjetlosti, topline i vlage. Njega rajčice sastoji se od uklanjanja uvelih cvjetova i listova, suvišnih izdanaka (tzv. zaperci).

Bočni izdanci koji rastu iz glavne stabljike rajčice moraju se otkinuti dok su mali, te se sprječava stvaranje grmolikog izgleda i slabije prozračnosti. Zakidanjem vrhova nakon što biljka razvije 4-6 cvjetnih grančica ubrzava se zrioba plodova, a radi boljeg provjetravanja uklanjaju se donji stariji listovi. Zalijevanje i prehranu rajčice treba prilagoditi rastu biljke.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.